Papina poruka za korizmu pod naslovom „Bog nas pelja kroz pustinu do slobode” predstavljena je 1. februara u Tiskovnom uredu Svete Stolice.
 

Kada nam se Bog objavljuje, je njegova poruka uvijek sloboda, spominja papa u poruki, citirajući Knjigu Izlaska: „Ja sam Gospodin Bog tvoj, ki te je ispeljao iz Egipta iz hiže ropstva” (Izl 20, 2). Poziv na slobodu zahtjevan je, priznaje Sveti Otac, napominjući kako se na njega ne odgovara odmah, nego je potribno, da dozreja kot dio puta.
 

„Ravno kot se je Izrael u pustini još uvijek držao Egipta - gustokrat hlepeći za prošlošću i morgovajuć protiv Gospodina i Mojzeša - i danas se Božji narod more držati tlačećega ropstva, ko je pozvan ostaviti za sobom. Shvaćamo kako je to istina u oni hipci, kada se ćutimo prez ufanja, bludimo kroz život kot u pustini i fali nam obećana zemlja kot odredišće. Korizma je milosno vrime, u kom pustina ponovno more postati - polag riči proroka Ozeja - mjesto naše prve ljubavi“ (prisp. Oz 2,16-17), poručuje papa.
 

Izlazak iz ropstva u slobodu nije apstraktno putovanje, ističe nadalje. „Da naše slavlje korizme bude konkretno, prvi korak je želja, da otvorimo oči za stvarnost“. Kot je Gospodin Mojzešu rekao, da je vidio nevolju svojega naroda u Egiptu, „tako se i danas krik tolikih naših potlačenih bratov i sestar uzdiže do neba”. Čujemo li i mi ta krik, pita papa. Dojde li do nas, gane i pokreće li nas?
 

Spominjajući se svojega pohoda Lampedusi, papa je opomenuo, kako je onda postavio dvoja pitanja: „Gdo si ti” ter „Gdo je tvoj brat”. Kot naglašava: „Naš korizmeni hod bit će konkretan, ako, slušajući ponovno ta dvoja pitanja, shvatimo, da smo i danas pod vlašću faraona. Vlast, ka nas čini umornim i ravnodušnim. Model rasta, ki nas dili i krade nam budućnost. Zemlja, zrak i voda su umazani, ali su i naše duše. Istina, kršćenje je započelo naš proces oslobodjenja, ali u nami ostane neobjašnjiva želja za ropstvom. Neka vrst privlačnosti prema sigurnosti poznatih stvari, na škodu naše slobode”.
 

Ali željimo li mi novi svit? Ovo je pitanje pape Franje, ki isto tako ističe: „Svidočanstvo mnogih mojih bratov biškupov i velikoga broja onih, ki djelaju za mir i pravičnost, me je sve već osvidočilo, da se moramo boriti s nedostatkom ufanja, ča zadusuje sanje i tihi krik, ki dopira do neba i pokreće Božje srce. Ov ‘deficit ufanja’ ne razlikuje se od nostalgije za ropstvom, ka je paralizirala Izrael u pustini i prepričila mu, da krene najper“.

Bog se nije umorio od nas, mi se njemu nismo zamirili. Korizma je razdoblje obraćenja, vrime slobode. Za razliku od faraona, Bog ne želji podanike, nego sine i kćere, ističe papa. Pustina je mjesto, kade zreja naša sloboda u osobnu odluku, da se ne vratimo ropstvu. U korizmi najdemo novi kriterij pravičnosti i zajednicu, s kom moremo napredovati putem, kim još nismo krenuli.
 

Medjutim to znači borbu, kot nam jasno pokazuju Knjiga Izlaska i Jezuševo skušavanje u pustini. Posebnu pažnju triba usmiriti na pogibel vlastitih idolov, ki nas paraliziraju, namjesto da nam omogućuju napredak. Namjesto susreta, stvaraju konflikte.
 

Vrime je djelovanja, a u korizmi djelovanje znači isto tako i zastati, napominja papa Franjo. Zastati u molitvi, da bi primili Božju rič, zastati kot Samaritanac pred ranjenim bratom ili sestrom. „U Božjoj prisutnosti postajemo brati i sestre, osjetljiviji jedni prema drugim: namjesto nagražanja i neprijatelja otkrivamo suputnike“. To je Božji san, obećana zemlja, u ku putujemo, kada za sobom ostavimo ropstvo.
 

Sinodalni oblik Crikve, koga u ovi ljeti ponovno otkrivamo i gajimo, sugerira, da je korizma i vrime zajedničkih odlukov, ističe rimski biškup, pozivajući svaku kršćansku zajednicu, da „ponudi svojim kotrigom hipce za ponovno promišljanje o svojem životnom stilu, vrime za ispitivanje svoje prisutnosti u društvu i doprinosov, ke daje njegovomu poboljšanju”.
 

U mjeri, u koj ova korizma postane vrime obraćenja, primit će prestrašeno človičanstvo veliku mjeru kreativnosti, sjaj novoga ufanja, poručuje papa Franjo. „Zaista, proživljavamo treći svitski boj, ki se pelja u dijeli. Ipak, skupimo hrabrosti viditi naš svit, ne kot da je u smrtnoj borbi, nego u procesu rodjenja, ne na kraju, nego na početku velikoga novoga poglavlja povijesti“, zaključuje Sveti Otac u poruki za ljetošnji korizmeni put.

Slika: Copyright 2024, KNA GmbH, www.kna.de, All Rights Reserved, Vatican Media