“Milost vam i mir od onoga, ki je, ki biše, i ki će dojti.”

Željezno, u Korizmi 2024.

Mi, biškup i superintendent, šaljemo ov pozdrav vazmenoga svidoka Ivana zajednicam u provinciji Aziji, Vam, rimokatoličanskim i protestantskim kršćanom u našem Gradišću.
 

Gledamo skupa u prošlost
Sveti Martin Tourski jur je 100 ljet patron Gradišća. Njegova pelda u vjeri i djelovanju cijenjena je u svi denominacija. Sveti Martin je živio u vrimenu, kada je bila Crikva Jezuša Kristuša još nepodiljena. Njegovo zalaganje spominja naše dvi Crikve na njihovu misiju, da slijedu Jezuša i budu ovde za sve ljude na ovoj zemlji, osebujno za one, ki tribaju našu pomoć i podupiranje. Mnogi kršćani u našoj zemlji nastavljaju živiti i vršiti ovu dijakonsku i karitativnu službu za dobro svih - zato velimo hvala!
 

Evangeličkih kršćanov u našoj zemlji ima od reformacije. Pred 100 ljeti osnovana je protestantska superintendacija Gradišća kot dijecezanska krovna organizacija za 29 far i 49 pomoćnih zajednic. Uska veza med reformacijom i obrazovanjem, Crikvom i školom postaje jasna u brojni sačuvani “turmeni škola”. U protestantskoj gimnaziji Wimmer u Gornji Šica je ta tradicija i danas vidljiva u obliku živoga i uspješnoga školskoga sustava. Obrazovanje i odgoj ne samo da omogućuju slobodu, oni stvaraju socijalnu sigurnost i gradu budućnost našega društva.
 

Skupa idemo na putu
Kot oni dva Emaus-učeniki, iskajući i ispitujući, su naše dvi Crikve isto na putu kroz vrime. Postale su i bliže jedna drugoj. Stare predrasude mogle bi se razgraditi, a neke iskrivljenosti preokrenuti. Morebit još svenek postoju različita mišljenja o ispravnom pronalaženju puta, ali postoji složnost oko cilja. Centralna zadaća Crikve Kristuševe bila je, je i sada a i ostaje nazvišćenje Evandjelja, radosne visti, u ov svit pun sumnje, u vrimenu krizov i nesigurnosti, sa svimi bludnjami i preokreti. Na putu od Jeruzalema do Emausa susreli su dva učeniki Jezuša, stranca. Razlagao im je Sveto pismo, počevši od Mojzeša i prorokov, i razlagao im je ono, ča je o njemu rečeno.

“Nisu li gorila naša srca”, tako ćedu se kasnije dva učeniki spominjati ovoga susreta. Vjerojatno su razumili ča od onoga, ča im je Jezuš otkrio, ali nisu prepoznali, ki s njimi skupa na putu ide. Oči su im se otvorile stoprv, kada su s njim sidili za stolom, a on je zeo kruh, razlomio ga i podilio s njimi.
 

Večera Gospodinova, euharistija, peljala je do potpune spoznaje vazmenoga Kristuša. Svenek je sam Jezuš Kristuš, Goristali, ta, ki poziva ljude za svoj stol. U priči o dogodjaju na putu u Emaus su ali dva ljudi prez budućnosti ti, ki ga prosu da ostane: “Gospodine, ostani s nami, ar se jur zamračuje i dan se jur nagnuo.”
 

Skupa, ali ipak razdvojeni pri stolu Gospodinovom
Mi kot Crikve još nismo došli do cilja, ali idemo skupa i složno kot učeniki na putu u Emaus. Po iskustvu Velikoga petka, stvarnosti muke i smrti, ufamo se u goristanje i u vječni život. Do prebivališća u selu, kamo su oni išli, mi još nismo došli. Zajedničko slavlje pri stolu Gospodinovom još nije moguće. To nas jednako boli, ar Emaus-priča uči, da se potpuna spoznaja Jezuša Kristuša more dogoditi nek skupa. Ali barem smo prepoznali, da naš put mora peljati tamo. Slijedeći Jezuša ne smimo izgubiti iz vida ov cilj.
 

Skupa gledajmo, ča je pred nami
Veliki su izazovi, s kimi se suočavamo kot Crikve, kot kršćani i kot ljudi. Boji širom svita nas strašu, osebujno besmislena umaranja, trajne rane u Ukrajini, Svetoj zemlji i na mnogi mjesti mržnje i nasilja. Pogodjeni ljudi se moraju i smu pitati: “Kade je Bog? Kako to more dopustiti?” Jedini mogući odgovor, koga moremo dati, je: “On visi na križu na Kalvariji.” To je iskustvo Velikoga petka, iskustvo najdiblje ostavljenosti od Boga. Ne more se razložiti, stvarno je. Emaus-učeniki slutu, ča to zlamenuje.
 

Ali ne brinu nas samo nevolje svita. Ako pogledamo unutra, na naše dvi Crikve, vidimo izazove: Broj kotrigov pada, čuda pitanj ostane neodgovoreno, zadaće Crikav moraju biti jasno definirane, ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu moraju se vjerodostojno svidočiti i živiti. O Bogu se opet mora govoriti odgovorno. Za njega ide. Pred nami su velike zadaće.
 

Skupa smo svidoki Goristaloga Kristuša
Dva učeniki u Emausu isto su sumnjali, dvojili. Doživili su sve, i Veliki petak. Jezuševo raspeće, osujećivanje (prekriženje) njihovoga ufanja, ostalo je najveći izazov njihovoj vjeri. Ali to im nije bio kraj. Ganuli su se zajedno, skupa i otprti za sve susrete. Onde najdu Goristaloga. On im se ne objavljuje u nadnaravnom čudu, nego u lamanju kruha, u Euharistiji. To je ohrabrujuće. To je temelj za vjeru, ljubav i ufanje.

Zato željimo potaknuti sve ljude u Crikva i izvan Crikav, da ne potiskuju iskustva Velikoga petka u svoji životi, nego da s povjerenjem živu Vazam, stvarnost goristanja. Neka nas pobjeda žitka nad smrću, ufanja nad svakoj zdvojnosti, radosti nad svakom tugom ohrabri, da budemo sol zemlje i svitlost svita: da stvaramo mir, da s vjerom i zaufanjem susrećemo Božju napušćenost, da živimo jedinstvo i pomirenje prik svih podjelov i da postatnemo svidoki Goristaloga.
 

Jezuš Kristuš je ta isti čer i danas i na vijeke.

Željimo Vam blagoslovljen Vazam!

Mir s vami!

 Robert Jonischkeit                                                                    + Egidije Živković

superintendent                                                                               biškup

Slika na omotu „Na putu u Emaus“ od Giselberta Hoke-a (1927. - 2015.), študirao je kod Robina Kristijana Andersena i Herberta Boeckla. Jedan je od najznačajnijih sadašnjih umjetnikov u Austriji i blizu umjetnikom Picasso i Matisse, a orijentira se po ekspresionizmu, kubizmu i fauvizmu. Ljeta 1959. dobio je Hoke 1. nagradu pri naticanju u vezi šest freskov za Katoličansku učiteljsku školu u Željeznu, danas gimnazija Wolfgarten Željezanske biškupije. Freske ispunjuju zidi po cijeloj višini - to je 2,9 m - a po širini izmed 4 i 5,5 m na tri kati. Ljeta 2009. je freske restaurirala umjetnikova kćer Karma Eder ter su postavne pod zaštitu spomenikov. Ove freske s biblijskimi motivi i njihovim ikonografskim konceptom - nacrt napravio je umjetnik - broju s čvrstimi akordi farbov med najveća umjetnička djela Gradišća ter se već ne moru izostaviti iz religioznoga krajolika austrijanskoga monumentalnoga slikanja po 1945. Nažalost je ovo fascinacije puno umjetničko djelo i kršćanom u Gradišću u velikom nepoznato.

(foto: F. J. Rupprecht)