5. maja, pri lipom ljetnom vrimenu, su se hrvatski vjerniki kot svenek otpravili u Juru, k Krvave suze točećoj Blaženoj Divici Mariji. Bilo je vjernikov iz cijeloga Gradišća, tako iz Slovačke, iz Austrije i naravno iz Ugarske. Glavni celebrant mašnoga slavlja je bio željezanski biškup mons. dr. Egidije Živković. Svetačnu svetu mašu su oblikovali Pjevački zbor Lastavica i TS Žgano iz Narde, a na orgula je svirao kantor Jive Maász iz Čunova, iz Slovačke. Na početku svete maše je pozdravio željezanskoga biškupa prelat Ferenc Benković i predao dar preuzvišenomu gostu u Juri. Po riči prelata Benkovića je preuzeo rič glavni celebrant mašnoga slavlja, mons. dr. Egidije Živković, ki je pozdravio sve majke, staremajke i naravno našu Nebesku Majku.
 

Biškup Živković je sa svojom prodikom oduševio vjernike, ki su rado došli na Majkin dan pozdraviti Blaženu Divicu Mariju u Juru. Željezanski biškup je počeo prodiku s jednim primjerom: U Francuskoj postoji stara navada, da na Vazmeno jutro kada prvi put zazvonu crikveni zvoni dica i odrašćeni bižu na zdenac nasred sela i si smoču oči s bistrom i hladnom vodom. Ovim lipim starim, dibokim običajem želju si ljudi „vazmene oči“. A ča su vazmeni oči? Vazmeni oči, iz njih već ne gledaju nenavidnost, poniženje i sumnja. Vazmeni oči, ne boju se straha, rezignacije i nezaufanosti. Vazmeni oči, nadvladaju svaki umor i mlačnost u vjeri i u žitku - naglasio je biškup Živković. Kako je glavni celebrant istaknuo, Jezuševo goristanje ne moremo s riči razložiti nego ovu vjersku istinu moremo nek putem vazmenih ljudi doživiti, kim se na očima vidi, da iz ove vjere živu svoj svakidanji žitak.
 

Biškup Živković je istaknuo, da je prva nedilja u maju u Ugarskoj Majkin dan. Kako je rekao, i mi hrvatski hodočasniki smo danas na ugarski Majkin dan došli iz svih krajev Ugarske, Slovačke i Austrije simo k Suze točećoj Divici Mariji u Juru na zdenac naše vjere, da si ovde kod nje operemo naše trudne, mutne, tužne i zaplakane oči i da si po nje zagovoru isprosimo od Goristaloga Gospodina čiste „vazmene oči“.
 

Evandjelje one nedilje spominja nas na tri ključne riči, ke su nam danas u obitelji, Crikvi i društvu potribne i ke su druge riči za Majku, istaknuo je biškup Živković.
 

Prva rič je LJUBAV.

Ljubav je u svakidanjem žitku najveć hasnovana ali i najveć zloupotribljena rič. Na Vazam skazao je Bog u smrti i goristanju svojega Sina Jezuša Kristuša človiku i svitu svoju beskrajnu ljubav. Kršćani znaju, da su od Boga voljeni i ljubljeni, ali da su oni i pozvani, ljubiti Boga i bližnjega. „Ostanite u mojoj ljubavi!“ - ovo si želji Jezuš od nas kršćanov. Ali kakova je ta naša ljubav prema Bogu i bližnjemu? Nismo danas u našem modernom, medijalnom i komunikativnom času s mobiteli, kompjutori, laptopi i smartfoni u pogibeli, zgubiti vezu s Bogom i našimi bližnjimi? Čudno je, da još nikada u povijesti nismo imali takova sredstva komunikacije i mogućnosti povezivanja a da se tako malo pominamo i normalno komuniciramo.

Zač je to tako? Mislim, da smo zgubili vezu s Bogom ili da se sve već odaljujemo od Boga. Človik i narod, komu već nije stalo do Boga, ki kot izgleda danas i prez Boga dobro živi, ta polako ali sigurno zgubi temelj, smisao i cilj žitka. Človik i narod, ki zna za Boga i ima živu vezu s njim, ima prem teškoć, izazivanja, križa i trpljenja ipak snagu i perspektivu u svojem žitku. Človik i narod, ki ljubi Boga, pokaže tu ljubav u tom, kako zahadja sa svojim bližnjim, ta ne biži od križa, ta živi i djela u Jezuševom duhu i stilu. Obnovimo sami ali i u naši obitelji ljubav k Bogu i vezu s njim. Počnimo opet sami ali i s našom dicom moliti, svečujmo nedilju na kršćanski način s farom. To je zviranjak ljubavi i duševnoga opstanka.
 

Majka je druga rič za LJUBAV. Hvalimo danas na Majkin dan našim majkam i starimajkam za njihovu ljubav, skrb i brigu i da su nas učili ljubiti Boga i bližnjega!
 

Druga rič je RADOST.

U evandjelju govori Jezuš o radosti. „Ovo sam vam rekao, da bude moja radost u vami i da se vaša radost spuni.“ Kot i ljubav, tako neka i Jezuševa radost preskoči na nas kršćane, Jezuševe učenike. Jezuševo evandjelje je radosna vist. Zato je radost najbolji i najuvjerljiviji znak kršćanov. Papa Franjo nas kršćane neumorno poziva, da našu vjeru ne živimo „kiselo“ nego „radosno“. Hvalimo na Majkin dan, našim majkam i starimajkam za njihovu radost i da su nas prem svakidanjih poteškoć učile i odgojivale u pravoj kršćanskoj radosti.
 

Treta rič je PRIJATELJSTVO i ZAJEDNIČTVO.
Kršćan je svenek prijatelj, nositelj mira, posrednik i graditelj mostov i zajedničtva. „Vi ste prijatelji moji, ako činite, ča vam ja zapovidam.“ Jezuševo prijateljstvo valja svim, ki slijedu njegove riči, ki spunjuju njegovu volju i ki živu po njegovoj zapovidi. Imati Jezuša za prijatelja znači, služiti bližnjemu, imati časa i odlazniti si za drugoga, pohoditi betežnoga, pomoći nevoljnomu, diliti sa siromašnimi, oprostiti i pomiriti se.
 

Majka je ta u obitelji, ka nas medjusobno povezuje i ka nas pelja k prijateljstvu s Jezušem. Prez prijateljstva i zajedničtva nije obitelji, ni crikvenoga ni društvenoga zajedničtva. Oni su važni stupi svakoga naroda, društva, jezika, kulture i vjere. U naši familija, hrvatski društvi i crikveni zajednica gajimo našu vjeru, materinski jezik i kulturu.
Ne sramujmo se ovoga, da bi kot Hrvati i nadalje opstali i napredovali na ovom našem panonskom prostoru i da bi naše ugarsko, slovačko i austrijansko društvo znatno obogaćivali. Prijateljstvo, zajedničtvo i sloga je moć a ne raskol i podilenje. Majka je druga rič za PRIJATELJSTVO i ZAJEDNIČTVO. Hvalimo danas, na Majkin dan, našim majkam i starimajkam za ovu važnu službu!
 

Došli smo u ovu prelipo obnovljenu katedralu k Majki Jurskoj na ov stari zdenac naše vjere, da si pred nje milosnim kipom Krvave suze točeće Majke operemo naše trudne, mutne, zaslipljene i tužne oči ter da nju prosimo za nje zagovor pri nje Sinu Jezušu, da nam vrati u naše obitelji, Crikvu i društvo LJUBAV, RADOST, PRIJATELJSTVO i ZAJEDNIČTVO a pred svim da vrati MIR u Ukrajinu i u Svetu zemlju!
 

Po svetoj maši u 14.00 ura je bila sveta večernja, ku je predvodio prelat Ferenc Benković iz Jure u koncelebraciji svećenikov. Večernju su muzički oblikovali Pjevački zbor Lastavica i TS Žgano iz Narde.

I ovo ljeto su mogli svi Hrvati, ki su bili nazoči u Juri, uživati u oduševljenoj prodiki željezanskoga biškupa mons. dr. Egidija Živkovića i jačiti marijanske jačke, od kih je glušala prelipa jurska katedrala.

Slike: Marko Anijan Mogyorósi