Pred petimi ljeti je umro sveuč. prof. ddr. Valentin Živković. Socijalni etičar Živković, rodjen u Stinjaki 1933., učinio je značajne korake u etiki mira i u katoličanskom socijalnom nauku. Osobito s obzirom na današnju situaciju u politiki, društvu i Crikvi, bolno je uočljiv nedostatak njegovih angažiranih izjavov u riči i pisanju. Bio je negdo, gdo je mogao "skupa razmišljati o različiti područji" i tako razumiti, kako se izvući iz ograničenja.
Pri maši zadušnici petak, 10. maja 2024. spomenuli smo se velikoga socijalnoga etičara i svećenika pri maši u farskoj crikvi u Stinjaki. Svetu mašu je namjesto dijecezanskoga biškupa dr. Egidija Živkovića služio p. Štefan Vukić OMV u nazočnosti farskoga moderatora mag. Marka Zadravca i drugih svećenikov. Sastali su se nekadašnji djelatniki, študenti i suborci pokojnikovih idejov. Pred svetom mašom je načelnik mag. Andreas Grandić govorio o kozmopolitizmu Valentina Živkovića i žao mu je, da nije tih razgovorov, ki bi mu dali važnu orijentaciju. Snagu za svoje djelo i danas črpi iz opsežnih spisov človika, ki je preminuo pred petimi ljeti.
U svojoj prodiki je p. Štefan Vukić OMV posebnu pažnju posvetio revolucionarnomu djelu prof. Živkovića u odnosu na mir. On, ki je svojom habilitacijskom tezom, knjigom “Mir kot vridnost”, pionir istraživanja mira, danas bi imao čuda toga za reći o političkoj situaciji, ku karakterizira boj. P. Štefan posebno je pokazao na odnos mira prema temeljom kot ča su sloboda, pravičnost ili istina, vridnosti, kimi je Živković učvrstio mir u sveobuhvatnu vridnosnu strukturu i tako shvatio mir ne samo kot politički koncept, nego kot način žitka. Obrnuvši se na načela katoličanskoga socijalnoga nauka, pokazao je na socijalnu zadaću Crikve u današnjoj situaciji.
U kratkoj izjavi sveuč. prof. dr. Leopold Neuhold usidrio je svojega prethodnika na Institutu za etiku i društvene nauke sveučilišća u Gracu i svojega učitelja u naučavanju Drugoga vatikanskoga koncila, a posebno ovde u pastoralnoj konstituciji “Gaudium et spes”. U ovom važnom dokumentu Koncil ističe u broju 76, da je Crikva “znak i zaštitnica transcendencije ljudske osobe” i da mora tako strastveno djelati za človika, ter i za sve ljude. “Ali svenek i svakudir prisvaja pravo nazvišćavati vjeru u istinsku slobodu, obznanjivati svoj društveni nauk, neprepričeno ispunjavati svoje poslanje med ljudi i podvrgavati političke stvari moralnoj ocjeni, ako to temeljna prava ljudske osobe ili spasenje duš zahtjevaju.”
Živković je ozbiljno shvatio ovu zadaću. U skladu s načelom cjelovitosti, ko ljude vidi kot cjelinu i stavlja ih u sredinu, društveni etičar Živković suprotstavio se je skraćenju “Ljudi kot sredina!” u “Ljudi kot sredstvo!
Točka” strastveno podržavajući siromašne. Študirani sociolog i teolog temeljio se je na rezultate društvenih i ekonomskih znanosti ter političkih znanosti, da bi stvarno pomogao ljudem, a ne nasidao na lažna rješenja, kim se je jako protivio. S težišćem na toleranciji, uvažavao je tudje mišljenje, posebno kada je argumentirao rješenja, ka je svrstao u problematična. Na ta način je stvorio ča trajnoga za katoličanski socijalni nauk, osobito u svojem žitku kot svećenik, ki je otvarao perspektive u odnosu prema Bogu.
Po svetoj maši je farski moderator mag. Marko Zadravec, ki je i sam bio zaposlenik prof. Stjepana Balobana u Zagrebu i zato vezan za katoličanski socijalni nauk, pozvao Christinu Schaffler, ka je bila njegova domaćica i ka je skrb nosila za Valentina Živkovića u njegovom završnom razdoblju žitka. Po maši se je nastavio razgovor u gostioni pri agapi. Onde su se u mnogi razgovori spomenuli človika, ki je preminuo pred petimi ljeti, a planiralo se i simpozij o djelu i peršoni Živkoviću. Ostaje samo ufati se, da će Živkovićevo djelo u budućnosti biti plodno.
Slika: Marko Zadrovec