Opet je tako daleko – PRAZNIKI su!
Školsko ljeto je jednoč već mimo. Sve je friško prošlo. Dica se veselu i su priredili i spravili osebujno lipu školsku feštu i mašu na koncu školskoga ljeta.
Trudili su se sve školarice i svi školari da najbolje završu školu, i ako je bilo koč i izvanaredno mučno – za nje, za roditelje i za učiteljice i učitelje. A sada je pauza, ku si je svaka i svaki zaslužio.
U školi smo se od toga isto pominali, kad smo imali vjeronauksku uru: „Ča moremo učiniti i bolje načiniti, ako svadanji aktivnosti i žitak ne tako lako bižu?“
na primjer
... da se jutro svenek rado stanem
... da imamo skupno ručenje doma
... da se spravim dobrovoljan/dobrovoljna na put u školu
... da pažljivo poslušam pri podučavanja
... da se igramo skupa u pauzi prez svadje
... da nisam trubav/trubava doma i u školi
... da načinim domaće zadaće veljek i najbolje savjezno, prez falingov
itd.
Čudakrat je na to pitanje došlo odgovor: moliti.
Bog nam svenek pomaže, ako ga tribamo. Moliti i govoriti s njim je dobro za našu dušu i srce. Njemu moremo sve reći, osebujno to, ča je neugodno za nas. Kad ćutimo da je sve preveć... Ali, more biti i Bogu jednoč preveć?
Veli on isto na koncu školskoga ljeta da kani imati sada i on PRAZNIKE?
A ča onda? Ki će biti za nas ovde, ako jednoč neznamo dalje?
U školi smo skupa premišljavali...
Mi smo nato došli, da po našem mišljenju to ne more bit da ima Bog isto praznike!
Kad, svaki od nas je Boga jur jednoč tribao/tribala, na primjer kad smo bili na odmoru, plivati, biciklom voziti, jahati, kod družice/prijatelja, na jednoj fešti ...
Bog kroz ljeto na nas gleda, i u zimi ako je polovica školskoga ljeta mimo i onda imamo praznike, prilika zato je kad se skijamo
Znamda je to tako, da mu je koč jako čuda – ako mora svakomu prez pauzu pomoć! Ali Bog je u svakom hipcu za nas ovde! Svejedno jeli nas tijelo ili duša boli.
Ipak je važno da postoji vrime kada manje djelamo, da se mrvu spočinemo skupa s našimi dragimi.
Kad je Bog svit stvorio je sedmi dan blagoslovao, nati dan je važno da se spočinemo.
To se da dobro pri maši u crikvi načinit. Ako Boga jednoć išćemo u feriji, je u crikvi sigurno pogodno mjesto kaj ga moremo najti! I ako smo daleko od dome na odmoru!
Slike: Ulrike Weinreich