Grupu Gradišćancev izvan Gradišća je primio na biškupije u Željeznu pondiljak 8. julija željezanski biškup mons. dr. Egidije Živković.
“S čvrstom vjerom i čvrstimi rukami će nam se ugodati.” To je bio moto bezbrojnih Gradišćancev, ki su u prošlosti zbog ekonomskih poteškoć i pionirskoga duha napustili svoju domovinu i našli novi dom prik oceana i začeli novi žitak.
Organizirani u klube, oni i njihova dica rado se spominjaju na svoja sela, vjeru, jezik i kulturu. Za mnoge od njih je osebujan ritual, da se dojde u matičnu zemlju.
U Gradišću je Edi Nicka iz Tarče (Bad Tatzmannsdorf) aktivan predsjednik Gradišćanske zajednice. Uključuje ljude iz cijeloga svijeta, prvenstveno u SAD-u i Kanadi.
Skupa sa svojim zamjenikom Erwinom Weinhoferom (Glasing) i Martinom Saurer iz Jabinga, ov tajedan peljao je grupu ljudi iz Amerike kroz Austriju, a zaustavili su se i u biškupskom dvoru u Željeznu.
Vidljiv i gizdav znak kulturnih korenov je izbor "Miss Gradišća" u New Yorku svako ljeto. Ljetos je izabrana lipotica Gradišća Stefanie Weber. Ova mlada Amerikanka je dio ove delegacije, a putovala je s ocem Nathanom (desno od nje na sliki) i bratom. Nje stariotac bio je Fred Miehl, ki je s roditelji emigrirao iz Jabinga kad je bio dvanaest ljet star.
Biškup Živković pohvalio je službu „Miss Burgenlanda“ kot „kulturnu veleposlanicu“ med Gradišćem i SAD-om.
Biškup je spomenuo, da su Gradišćanci svenek bili na odredjeni način “globalizirani”, ar su razmišljali i djelovali prik granic. Crikva je svenek mogla podupirati ljude, da imaju osjećaj matične zemlje, staroga doma.
Slika: Franz Josef Rupprecht