Sveti Martin – 100 ljet zemaljski patron
 

Drage sestre i brati,

Draga dijecezanska obitelj!

Pred nekoliki dani se je grupa hodočasnikov iz Gradišća vratila domom od dijecezanskoga shodišća sv. Martinu iz Tours-a. Na grobu sv. Martina se je molilo za našu domovinu, za našu biškupiju, za naše zajednice i fare i za mir. Njemu smo preporučili sve: dicu i mlade, stare, betežne, osamljene i umirajuće, zdvojne i umorne, one ki djelaju, one ki išću djelo i ljude ki su živili pred nami. I političare, odgovorne, vračitelje i medicinske sestre, pedagoge, sve ki obavljaju svoj neophodan i nenametljiv posao ter brojne volontere. Pred 100 ljeti je sv. Martin na zahtjev Gradišćanske zemaljske vlade imenovan zemaljskim patronom, a 1960. postaje i patron naše biškupije.

Nalog svetoga Martina za nas danas?

Na Martinju, 11. novembra, željim utemeljiti crikvenu zajednicu: OBITELJ SVETOGA MARTINA. Pokroviteljstvo će preuzeti zemaljski poglavar i predsjednik zemaljskoga sabora. Ovo obećanje plod je jubilarnoga ljeta: “Sv. Martin – 100 ljet zemaljski patron”. Obitelj sv. Martina nije red, ni udruga, ni crikveni otcip, nego zajednica svih ljudi dobre volje kot svidoki svetoga Martina, privrženih društvu i Crikvi.

1. Oživiti pobožnosti prema svetomu Martinu – duhovnost

U Gradišću je čuda far, ke su posvećene sv. Martinu, a stolna crikva je isto tako posvećena sv. Martinu. Postoju prikazi svetoga Martina, popularno je krsno ime Martin, a hodočasni puti svetoga Martina peljaju kroz našu zemlju. Ima jako čuda običajev, ki se vežu uz sv. Martina. Sveca rado zazivamo, kada činimo dobro djelo. Postoju knjige za sveca, legende i priče. 11. novembar je svetak zemlje Gradišće i tako će ostati i u budućnosti. Da li mi ovoga velikoga sveca zaistinu poznamo i razumimo, nisam siguran. Naš pokušaj, da se Martinja održi 11. u svakom misecu u jednoj od naših gradišćanskih far do sada se još nije ugodao. Zato mora ova Martinova obitelj najprije biti zajednica vjernikov, ki molu. Poštovanje sv. Martina se mora okripiti, mora se učvrstiti. On nije zaprašeni svetac, ki se je rodio i djelovao na našem tlu pred 1700 ljeti. On će ostati “moderni” svetac, on ki nam danas ima ča reći: vojak, redovnik, biškup, europski svetac, misionar, Kristušev svidok, prijatelj ljudi, osebujno nevoljnih i siromašnih. Njegov je žitak bio evandjelje, Radosna vist; prihvatio je Kristuševe zahtjeve i postao sluga svim.

“Sveti Martin, pomozi nam, da postanemo ljudi puni ljubavi i da tako najdemo Kristuša.”

2. Skupa na putu – sinodalnost

Martin nije bio čudnjak. On je živio Crikvu i rado ju je imao, njegova rič imala je snagu, njegova su djela bila uvjerljiva. Uz pristanak naroda postao je biškup, ča nikada nije željio biti. Prepoznao je krivovjerje u Crikvi, razotkrio vraga i njegovo djelo, vidio je čemerno stanje i neprilike svojega vrimena i zauzeo stav protiv odurnih postupkov vladarov i svećeničtva. Činio je čudesa i utemeljio zajednice i kloštre. Njegov žitak ostaje uzbudljiv. Velik dio njegovoga vrimena sličan je našemu vrimenu.

Crikva, ka se povlači u sebe, nije Kristuševa Crikva, ona je kot sekta. Crikva se mora umazati. Ona mora ohrabriti na žitak od postanka do smrti, pomiriti i doprimiti mir. Ona mora biti hrabra, još i proturičiti, ali ostati široka, velikodušna, ar žitak je čuda već od propisov i dužnosti. Crikva su ljudi: njihovi životni plani, njihovo djelo, poštene plaće, mirovine, poštovanje starijih. Zdravlje, beteg, skrb, znanost i škole, budući plani mladih, medjusobne interakcije, političke aktivnosti, sve ča čini žitak isto tako su izazovi za Crikvu. To mora biti Crikva za ljude, gostoljubiva i otprta. I mora biti putokaz do Boga. Na kraju Svitske sinode je papa Franjo prosio: “Ne Crikva ka sidi, nego Crikva ka stoji. Ne tiha, slipa ili statična Crikva, nego misionarska, ka putuje s Gospodinom na cesta svita.”

“Sveti Martin, pomozi nam, da ne išćemo odobravanje prevladavajućih mišljenj, nego da neustrašivo i s radošću služimo istini.”

3. Živiti i djelovati solidarno – solidarnost

Pozivam Vas, da se pridružite našoj Obitelji sv. Martina. Ova znači sve generacije, sve profesije, sve ljude, ki svoje djelo obavljaju volonterski. Nikoga se ne smi isključiti. Ova zajednica poziva na dobro u ljudi. Ovde ide za pažnju, sabranost, strahopoštovanje, hrabrost, empatiju, radost i za pružanje ruke jedni drugim i za otvaranje srca jedni drugim. Nažalost smo čuda puti zabili živiti, a ne mali broj ljudi živi na tudji račun. Danas je otudjenost jednih od drugih čuda puti poprimila zabrinjavajuće oblike.

Pohoditi betežne i bolnice, pomoć u starački domi i centri za skrb, skrb za dicu, uzdižuća rič, razgovor prik plota a ne “prik ljudi”, briga za nje, dilenje odgovornosti za mjesto, društvo, zemlju i Crikvu, dilenje sa siromašnimi i čuda već bi isto tako moralo biti moguće u budućnosti. Ne more se sve s pinezi urediti.

U ovoj zajednici bit će regionalnih odgovornih, ponovno Martinje svaki misec, živih susretov, dobre suradnje i riziko “biti ranjen”. Gdo riskira svoj žitak, ne boji se ran. Kotrigi Obitelji sv. Martina nosit ćedu simbol u vanjski svit. Moramo biti otprti svim u našoj zemlji, svim Gradišćancem, našim susjedom u susjedni zemlja Slovačkoj, Madjarskoj i Sloveniji, ki su s nami povezani prik svetoga Martina.

“Sveti Martin, čuvaj našu zemlju, ka je bila i tvoj dom, da ostane zemlja vjere, mira i slobode.”

Ganimo se skupa i djelujmo u njegovo ime. Tako idemo prema dobroj budućnosti, vridnoj življenja, čiji smo mi arhitekti.

Bog Vas sve blagoslovi! Neka Vas sveti Martin vjerno sprohadja i neka Vam bude zagovornik na Vašem putu!
 

Vaš biškup Egidije