Draga dijecezanska obitelj,

sestre i brati u Gospodinu!

U korizmi 2020., to je bilo pred već od ljeto dani, buknula je korona-pandemija ter nas ona još uvijek čvrsto zauzimlje. Cijeli svit trpi od ove pandemije, izazivanje je za gospodarstvo, Crikvu i društvo, za mlade i stare. Žitak je postao krhak, stavljene su nam granice. Ovo je duga i izazovna korizma. Oni mnogi, ki su od COVIDa obetežali, ki su preminuli, zastrašajuć visoki broj nezaposlenih, zatvorenje poduzeć, negativne posljedice u socijalnom i osobnom žitku, psihička opterećenja i ograničenja u vjerskom žitku, daju mnogim dojti u depresije, potučenost i zgubiti ufanje, nažalost je i srde i agresijov. S učeniki, ki su na putu u Emaus, dilimo si naše nesigurnosti i strahe, ali i naše ufanje.

Jur prvi Vazam pokazao nam je tri stvari, ke su bile ončas učenikom, i ke su Jezuševim učenikom, nam kršćanom, danas bile i su važne: prez vazmene vjere, prez čvrste sloge i prez djelotvorne pomoći i solidarnosti nije puta u budućnost.
 

Prvo: VJERA

Prez vjere u Boga je človik izdan sam sebi, ljudem, dostkrat i ideologijam, ke mrzu človika, ovo nam povijest kaže do danas. Iako su se mnoge vjerske sigurnosti zgubile, nikada ne moru djelo, sajam i tržišće, kapital, konzum ili zabava i uživanje biti nadomješćenje religije. Humano društvo triba temelj u religioznom. Bog postoji, njegova egzistencija nije odvisna od ljudi. Ovo slutu ljudi, i oni, ki Boga rivaju i odstranu iz svojega žitka.
Vjera je velik kinč. Mi moramo ov kinč iskopati, iako ga nosimo u krhki posuda. Vjera nije tišenje, tableta za umirenje, ona daje orijentaciju i potpor, oslonac. Vridno je, držati zapovidi, običaje i tradicije, ali ovo nije sve. Vjera računa s Bogom. Vjera je živototvorni sastanak Boga i ljudi. Vjera znači prijateljstvo s križevanim i goristalim Jezušem Kristušem. Ovo prijateljstvo nam je u krstu darovano, roditelji i kumovi su ovo prijateljstvo potvrdili. Pitanje: ča je iz ovoga prijateljstva nastalo? - mora biti dopušćano. Prijateljstvo s Jezušem se mora živiti, u obitelji, u životni zajednica, u farski općina, u djelatniku, u društvu, u znanosti, u kulturi, na svi područji, ki činu naš žitak. Prez nedilje, prez slavlja Euharistije i sakramentov, prez zajedničtva u slušanju na rič Božju, prez molitve bi ovo prijateljstvo vehnulo i propalo. Vazam je sastanak s Živim, s Goristalim, s Žitkom! Kade ovo prijateljstvo živi, razbit je grobni kamen izolacije.
 

Drugo: ZAJEDNICA

Žitak je samo u zajednici moguć. Bilo u obitelji, školi, zvanju, općina, udruga, u politiki, Crikvi ili u društvu - prez sloge i zajednice ne ide. To je i ono, po čem je naše Gradišće tako posebno. Uvijek, kada su se suradnja i zajednica živile, postalo je to na blagoslov za našu zemlju i za našu biškupiju. Uvijek, kada je bilo suprotivnosti, došlo je za obadvi do prestanka i zustavljenja. Moto za “priču gradišćanskoga uspjeha” moglo bi zato glasiti: jedinstvo u mnogovrsnosti.

I pandemija jasno kaže, kako potribni su zajednica i sloga, prez njih nećemo svladati izazivanja. Kako jako ćutimo, da u ovom korona-vrimenu nije zajednice i sastanka, kada se ne moremo sastati i okupiti. Ja Vas prosim: oživimo naše zajednice, osebujno i farsku zajednicu - ona živi od Božjih službov, od molitve i skupnoga djelovanja!
 

Treće: POMOĆ

Naša ljubav prema Bogu postaje konkretna u našoj ljubavi prema bližnjemu. Pripravnost na pomoć bližnjim, nevoljnim i zaštite potribnim je seizmograf našega kršćanskoga žitka. Kot zemlja i biškupija, ke su posvećene svetomu Martinu, nosimo mi Gradišćanci onu “DNA pomoći” diboko u naši geni. Dostkrat smo ovo dokazali u našoj mladoj povijesti. Pandemija nam kaže i veličinu ljudi, ki na mnogi područji žitka jedan drugoga potpiraju, da moru svladati gospodarske, psihičke, socijalne i društvene negativne posljedice. Sada nije vrime za egoizme i političko natezanje, nego vrime za pomoć i suradnju!

Vjera, zajednica i pomoć učinili su naše slaveće Gradišće i našu biškupiju na to, ča su one danas. Sirotišće uz nekadašnji “Željezni zastor” postalo je poletna, cvatuća pokrajina u srcu Europe, ka hlepi za višim. Biškupija sa svojom prastarom vjerskom tradicijom živi i je vitalna, ar je vjerujućih ljudi. I Crikva je nek onda uvjerljiva, kada je ovde za ljude. Teška povijest naše zemlje i naše biškupije kažu, kako se moru s vjerom, zajednicom i pomoću učiniti velika djela. Ovo je i moja želja za jubileje “100 ljet Gradišće” i “60 ljet Željezanska biškupija”: Neka nas Gradišćance i u budućnosti nadalje odlikuju čvrsta vjera u Goristaloga, sloga u zajednica, u narodni grupa, u ekumeni i medjusobna pomoć u duhu zagovornika naše zemlje i naše biškupije, svetoga Martina!
 

Dopustite mi, da Vam svim u ovom vazmenom pismu izručim još tri posebne nakane:
 

Pandemija nesmi nam dati pozabiti siromaštvo, kako papa Franjo neumorno govori. Siromahov je kod nas, na našem susjedstvu, u svitu, ali i u našoj partner-dijecezi u Indiji. Ja Vas opet pozivam, da prem već koga financijelnoga opterećenja, velikodušno potpirate našu korizmenu akciju!
 

Moja druga prošnja je pomoćni projekt “Krov za Hrvatsku”. Mi kanimo obiteljam, ke su pri veliki, teški potresi sve zgubile, dati novi dom i tim novu perspektivu i ufanje. Ja znam, da jedna fara ili jedna osoba ovo sama ne more učiniti, ali skupno moremo održivo pomoći. Prosim naše fare, zemlju, općine, poduzeća, banke, udruge, institucije i sve ljude dobre volje za njihov velikodušan potpor ovoga projekta. Hvala svim, ki su dari, pomoćnimi transporti i osobnim zalaganjem jur dosada pomogli aldovom potresa u Hrvatskoj!
 

Srdačno Vas hoću pozvati: na pasionske igre u kamenolom u Sv. Margaretiu ljetu i na dijecezansko slavlje na Duhovski ponediljak, 24. maja 2021. u Željezno. Skupno, nažalost u ograničenom broju, hoćemo slaviti 100-ljetno Gradišće i 60-ljetnu biškupiju. Ipak neka sve naše fare budu pri ovom slavlju hvale, sastanka i ohrabrenja u i okolo stolne crikve sv. Martina zastupane. Televizijski ekran će uzato omogućiti široko suslavljenje i po cijeloj biškupiji ćedu zvoni oglasiti ov posebni dan.
 

Od srca željim Vam radosne i blagoslovljene Vazmene svetke i molim za Božji blagoslov, da vjera, sloga i pomoć nadalje odlikuju Gradišćanke i Gradišćance, a Goristali nas sve sprohadja, kot one dva učenike u Emaus, na našem putu u budućnost. Molimo jedni za druge i molite, prosim Vas, i za mene

+ Egidije Živković

željezanski biškup