Petak pred Macicnom nediljom, 26. marca je bila ekumenska korizmena Božja služba u stolnoj crikvi u Željeznu, ku su predvodili željezanski biškup dr. Egidije Živković i superintendent mag. Manfred Koch.
Pri pobožnosti nažgali su i sviće u spomen od COVIDa preminulih Gradišćancev - to su bili 242. Korizmeni zastor pred oltarom, koga je napravio mag. Heinz Ebner povezujuć pandemiju s mukom Gospodinovom, dao je i ovomu slavlju svoj pečat.
 

“Zarad pandemije slavimo kot malo jato u zastupničtvu za mnoge kršćane u našoj zemlji ovu korizmenu Božju službu u stolnoj crikvi u Željeznu s pogledom na Vazam i skupni jubilej ‘100 ljet Gradišće’”, opisao je biškup dr. Živković nakanu pobožnosti. Izrazio je i srdačnu čestitku evangeličkim sukršćanom za nedavni izbor novoga superintendenta kot i odibranomu dr. Robertu Jonischkeitu. Dosadašnjemu superintendentu mag. Kochu je hvalio za povjerenje, prijateljsku i bratsku suradnju.
 

U prodiki je biškup dr. Živković polag Markovoga evandjelja istaknuo tri stvari, svakomu poznate iz žitka.
 

1. Ćut zaostavnosti od Boga- nju je poznao i Jezuš. On nam je blizu, more s nami ćutiti i pozna naše skrbi i nevolje. A ovu ćut poznamo i mi zbog korona-pandemije. One mnoge mjere i ograničenja u osobnom, društvenom ali i vjerskom žitku uzrokuju u nami nestrpljenje,
frustraciju i rezignaciju, pred svim ali ćut, da nas je Bog u ovoj teškoj situaciji ostavio.
Ovu ćut je ali poznala i naša zemlja, kada je pred 100 ljeti došla od Ugarske k Austriji ter kot Gradišće iskala svoj identitet, samostalnost i preživljenje. Ovu ćut poznaju i Crikve: hitra sekularizacija i zgubljenje vjere, mučno predanje vjere mladim, padanje broja kotrigov i financijov, gradjevinsko opterećenje ... Poznata je ova ćut i ekumeni i svakomu osobno - bilo u betegu, raspadanju hištva i prijateljstva, gubitak djelatnoga mjesta ili dragoga človika.
 

2. Špotanje i ruganje- tomu su Jezuš i Crikva kroz sva vrimena povijesti izloženi. Pritom spomenuo je biškup dr. Živković prognane kršćane, čiji broj nije bio nikada viši od danas. “Ravno u ekumeni mučenikov dajemo mi kršćani skupno svidočanstvo svitu.

Kršćanski žitak donaša nam u modernom i sekularnom svitu dostkrat nerazumivanje, osmihavanje, odbijanje, špotanje i ruganje. Kot pojedini ali i kot Crikve smo odsudjeni, mrženi, osmihavani.
Ali kršćanstvo živi od pogleda na križ, od sakramentov, crikvene zajednice, a pred svim od molitve ter medjusobne pomoći, ljubavi prema bližnjemu i solidarnosti.

I mlado Gradišće je bilo s početka ismihavano - nek malo ki je vjerovao, da će postati ov mali ostatak jednoč cvatuća pokrajina u srcu Europe.
Tomu do danas donašaju i Crikve i vjerniki svoj prinos! A špotanje i ruganje doživimo i u ovoj pandemiji - mnogi se držu mjer, mnogi ih ignoriraju i se svemu špotaju.
 

3. Kršćansko svidočanstvo u djelatniku- neka daje svaki od nas za Jezuša danas onde, kade živimo i djelamo. To je prva zadaća Crikav - peljati današnje ljude, da gledaju na Jezuša, da dojdu s njim u kontakt, zbuditi u nji vjeru i potaknuti, da daju svidočanstvo za Jezuša.