Zvoni su širom biškupije na Duhovski ponediljak, 24. maja 2021. jutro razglasili svetačni dan: Željezanska biškupija završila je jubilej 60. obljetnice utemeljenja - jubilarno ljeto otvoreno je na Martinju 2019. Ali zbog korona-pandemije se predvidjeni bogati program nije mogao izvršiti ter je i glavno slavlje odrinuto. Ljetos su se sada mogle svečevati 60. obljetnica biškupije i 100. obljetnica zemlje Gradišća skupa.

Svetačna sv. maša u 9.00 ura je počela pred stolnom crikvom. Došli su mnogi časni gosti, svećeniki i vjerniki odgovarajuć sigurnosnim mjeram u korona-pandemiji.

Srdačan pozdrav u radosti i zahvalnosti uputio je biškup dr. Egidije Živković svim nazočnim, ali i onim, ki su bili putem ServusTV živo uključeni. Posebno spomenuo je prvopričesnike, bermanike, ministrante, zemaljskoga poglavara, gradišćansku zemaljsku vladu, načelnika grada Željezno, zastupnike austrijanske vlade, pomoćnih organizacijov ter s polja obrazovanja, visokih škol, gospodarstva, medijov, kulture i općin ...

Zahvalio se je i matičnim biškupijam Sambotel i Jura, ke su zastupali sambotelski biškup dr. János Székely i prelat Ferenc Benković, ki su i koncelebrirali, ter svojega prethodnika biškupa dr. Pavla Ibyja, ki je putem televizije pratio slavlje. Nadalje je pozdravio superintendenta Evangeličke Crikve mag. Manfreda Kocha i metropolita Arseniosa, kotrige kaptola i svećenike, dijakone, redovnike/ce, seminariste, ali i sve vjernike iz cijele biškupije, posebno dobrovoljne suradnike/ce kot i namješćenike/ce biškupije.

“Happy birthday” za 60 ljet biškupije i 100 ljet Gradišća zaželjio je biškup dr. Živković na početku prodike. Opisao je put i razvitak Gradišća, ko je po 1921. bilo austrijansko “sirotišće”, preživilo katastrofe dvih svitskih bojev, diktaturu nacional-socijalističkoga režima s progonstvom i zničavanjem, “Željezni zastor”.
Samo vjera i marljivost naših preocev su priredili temelje, na ki mi danas dalje gradimo, ustanovio je biškup i izrazio hvalu svim, ki su svojimi talenti i sposobnosti izgradili biškupiju i zemlju: apoštolski administratori Piffl, Kamprath, Innitzer, Schoiswohl, dijecezanski biškupi Štefan László i Pavao Iby, svećeniki, dijakoni, redovniki/ce i laiki, namješćeni i dobrovoljni suradniki, jednostavni ljudi s njihovim aldovom i molitvom, odgovorni u kršćanski Crikva i našoj zemlji, u politiki, gospodarstvu, društvi, pomoćni organizacija, mediji, umjetnosti, kulturi i u naši narodni grupa. Biškup hvalio je i matičnim ugarskim biškupijam Jura i Sambotel za bogato kršćansko i kulturelno jerbinstvo.
 

Povijest Željezanske biškupije je ali još starija i kršćanstvo ovde potiče iz Rimljanske dobe: sv. Martin je rodjen u našoj matičnoj biškupiji Sabariji, apoštoli Slavov sv. Ćiril i Metod su bili naši prvi misionari, a sv. Štefan, ugarski kralj, je oko ljeta 1000. utemeljio našu matičnu biškupiju Jura.

Jur stoljeća dugo živu na ovom panonskom prostoru različni narodi, jeziki, kulture, religije i konfesije.
Naša skupna povijest u srcu Europe kaže mnogo svitla, ali pozna i sinja. Rane nedavne povijesti postoju još: zlišanje židovskoga žitka u Gradišću, progonstvo Romov, protivenje kršćanskih konfesijov jednih protiv drugih, izgraničenje manjin. Pritom nije djelovao Božji Duh, nego zali duh vrimena je otrovao srca ljudi. I kot Crikva i Crikve moramo priznati, da smo onda u velikom mučali ter moramo prositi za oprošćenje, priznao je natpastir.
 

Ovo opterećenje prošlosti je i nalog, da raznolikost u našoj zemlji i biškupiji u pogledu na narodne grupe i ekumenu cijenimo i branimo kot dragocjenost i obogaćenje. Crikve, politika i socijalni partneri tribaju jedni druge ter moraju dignuti svoj glas protiv izgraničenja i nepravde, da se ne vratu zali duhi prošlosti, nego nas Božji Duh pelja u skupnom domu Europe. Tako smo most, čemu nas je papa Ivan Pavao II. pri pohodu u našoj biškupiji 1988. usrdno ohrabrio.

Ča bi bilo naše Gradišće prez narodnih grup, pitao je biškup i njim - Hrvatom, Ugrom i Romom - na materinski jeziki poručio, da se ne sramuju vjere, lipe materinske riči i bogate kulture ter nje gaju.

Konačno je biškup izrazio i želje prilikom Duhovskih svetkov, ki su rodjendan Crikve, a ovo ljeto i naše biškupije i zemlje. Željio je svitlonoše, ki u sebi nosu oganj Duha Svetoga i ga dalje daju, da kršćanstvo i Crikva ostanu kod nas žive. Ustanovio je, da se za Gradišćance veli, da smo pripravni na pomoć i gostoljubivi. “Mi živimo solidarnost s nevoljnimi kod nas, u našoj partner-dijecezi Indiji, s aldovi potresov u Hrvatskoj. Željim našoj zemlji i biškupiji mnogo na pomoć pripravnih ljudi!” A u ovom vrimenu pandemije i društvenih preokretov moramo kot Crikva i zemlja suradjivati, da svladamo izazivanja naših dani.

Zato je biškupova želja, da budu zemlja i biškupija imale čuda ljudi, ki uložu svoje sposobnosti u Crikvi i društvu, postavu uvijek ono, ča povezuje, preda to, ča razdvaja, ki puni poštovanja zahadjaju jedni s drugimi, da ostane kod nas očuvano jedinstvo u raznolikosti! A konačno je biškup i najavio, da ćedu on i zemaljski poglavar kot bude prvo moguće, pohoditi stare ljude u domi ter se zahvaliti onim, ki podvaraju starce i betežne, za njihovo djelo u korona-vrimenu - to je njihov osobni dar.

Po prodiki su glavni celebranti išli k štatui sv. Martina, kade je biškup nažgao sviću i molio za pokojne, posebno i preminuloga generalnoga vikara Martina Korpitscha. Slijedilo je Vjerovanje ter su biškup i koncelebranti ulazili u crikvu, kade je nastavljena sv. maša.

U molitva vjernikov izručeni su svi staliži u zagovor Božji, a donešeni su i dotični dari: prvopričesniki su se prošlo ljeto zapisali na platno, ko je položeno sada na oltar; bermaniki su jur pri ulazu nosili sviće; molilo se je za one, ki ćedu primiti duhovni red ili sklopiti hištvo ... za vračitelje, bolničare i trpeće, posebno u korona-pandemiji ... za mladinu, školare, študente ... za one, ki su se za nas ofrovali i liječu rane prošlosti ... za seljake i ki priredjuju hranu, gradu stane i oblikuju Božje stvaranje ... za narodne grupe, za zemlju Gradišće i ki odgovornost nosu ...
 

Svetu mašu oblikovali su zbor i ansambl stolne crikve, Tamburica Uzlop, grupa Csörge i kotrigi grupe Romov, Ferry Janoška.

Po zahvalnici “Te Deum” je zemaljski poglavar Hans Peter Doskozil čestitao za jubilej. Kot dar dostao je aktualnu zemljopisnu kartu biškupije sa svimi dekanati i farami.

Po svetoj maši je biškup dr. Živković blagoslovio obnovljeni i za biškupijske urede preuredjeni stan uz stolnu crikvu. Nazočni dobili su još punu torbu hrane - za tijelo i dušu – namjesto agape ter su se po kratki medjusobni pozdravi vrnuli domom.