10. maja 2021. preminuo je po teškom, hrabro podnošenom betegu generalni vikar Željezanske biškupije kan. mag. Martin Korpitsch, okripljen svetimi sakramenti, u 66. ljetu svojega života, a u 41. ljetu svećeničtva.
Željezanska biškupija i mnogi osobno su žalovali, ar je generalni vikar Martin bio dobro i daleko poznat ter cijenjen.
S generalnim vikarom Martinom Korpitschem zgubila je Željezanska biškupija dobroga pastira, neumornoga graditelja mostov i strastvenoga dušobrižnika.
 

Otvoren svakomu bio je generalni vikar Martin i prijatelj nas, Gradišćanskih Hrvatov. Učio i rado je hasnovao naš jezik, na njem pozdravljao i vjernike, posebno na Hrvatsku nedilju u Željeznu na Brigu, ter nezbrojene svete maše služio i u hrvatski fara.
 

Zahvalnost i poštovanje se je pokazalo u dani lučenja. Mnoge institucije i javni uredu, ali i mnogi ljudi izrazili su svoju tugu, hvalu i sućut Željezanskoj biškupiji i žalujućoj obitelji ter se došli uz korona-mjere lučiti od pokojnoga.
 

Srijedu, 19. maja 2021.
je bilo mrtvo tijelo pokojnoga od 9.00 ur izloženo u stolnoj crikvi u Željeznu. Kotrigi kaptola sv. Martina, svećeniki i namješćeniki biškupije izmolili su predvidjene molitve brevijara. Tokom dana se je kih 4.000 ljudi lučilo od pokojnoga.

U 17.00 ura svečevao je biškup dr. Egidije Živković svetačni rekvij. U prodiki zahvalio se je pokojnomu za sve, čim nas je obogatio, i priznavajuć Martinovo predanje i djelovanje istaknuo tri stvari, ke su povezale Martina Korpitscha iz Mogersdorf i sv. Martina Tourskoga: obadva su bili putniki i hodočasniki ter dušobrižniki i graditelji mostov.

... putniki i hodočasniki

Sv. Martin rodjen u Sabariji, u kršćanskoj vjeri odgojen u Paviji, bio je vojak u Galiji, vrnuo se u Panoniju ... živio kot pustinac u Genui, došao u Poitiers i osnovao prvi kloštar Galije ter postao biškup u Toursu.
 

Generalni vikar Martin je rodjen u Grazu 1956., odrastao u velikoj obitelji Korpitsch u Mogersdorfu, došao u sjemenišće u Matrštof i onde maturirao, u Beču študirao teologiju, a u Željeznu bio 1980. zaredjen za svećenika ter postao kapelan u fari stolne crikve kot i tajnik i ceremonijar biškupa Lászlóa.
Pripravljao je pastoralni pohod pape Ivana Pavla II. ljeta 1988. u Željezanskoj biškupiji i se skrbio za faru Željezno-Sv. Jurje. Potom je bio farnik u Česnu (Schützen a. Geb.), Bijelocrikvi (Donnerskirchen), Pinkafelju i Željeznu na Brigu, u Maloj Holovajni i kratko i u stolnoj crikvi.
 

Od 2013. je bio generalni vikar, katedralni kustos i prepošt kaptola stolne crikve. Jur samo mjesta njegove službe su veliko hodočašćenje.
'K tomu dojdu mnoga službena putovanja i puti na temelju njegovoga raznolikoga djelovanja u biškupiji, na razini Crikve u Austriji, u partner-dijeceza i još mnogo dalje. Pozabiti se nesmu ni njegova naobrazbena putovanja, shodišća i privatna putovanja širom Europe i po svem svitu.
 

... dušobrižniki

Blizini k Bogu u molitvi dali su sv. Martinu snagu, da je mogao biti s ljudi u njihovi skrbi i nevolja.

Naš generalni vikar Martin je isto bio strastven, neumoran i kreativan dušobrižnik. Zakorenjen diboko u Bogu, mogao je biti i njemu povjerenim ljudem blizu. Dan i noć - prez obzira na zdravlje - je bio ovde za ljude, ar je nas sve ljubio Boga i ljude.
 

Sa svakim se je sastao na razini očiju, rado sklapao kontakte, bio otvoren prema svitu, imao razumivanje za ljude u njihov različni životni situacija, išao je za njimi i ih pratio u njihovi nevolja. Odlikovala ga je ljubav prema siromahom - iako su ga većkrat i ishasnovali. Njegov posmih ostat ne nepozabljiv!
 

Biškup dr. Živković spomenuo je i crikvešnjake, gluhonime, viteze sv. Groba, Kolpingovo djelo, “martinus” i Zajednicu sv. Martina, za ke se je skrbio, ter nezbrojenokrat pomagao u fara ... Ravno u vrimenu pandemije i teškoga betega bio je dušobrižnički uz ljude putem svojih WhatsApp-visti - od vjernikov, subratov, surandnikov do superintendenta i kardinala. A kada mobiltel jednoč nije zvonio, su se svi pitali: Ča je s Martinom ...
 

A diviti se mora i njegovomu strpljenju, dobroti i zaufanju, s kim je nosio svoj teški beteg, ter dušobrižnička gorljivost. Još na bolesničkoj postelji je vršio dušobrižničtvo i tim je pretkip za sve, za mlade, zdrave dušobrižnike!
 

“Nezbrojene ljude pratio je u žitku i smrti - meni je batrenje, da sam mogao biti s biškupom Pavlom, s braćom i majkom, ka je bila putem mobiltela uključena, pri smrti uz Martina; za mene je to velik dar!”, priznao je u tugi biškup dr. Živković.
 

... graditelji mostov

Sveti Martin je poslidnji put išao na putovanje kot biškup u Candes, da pomiri svadju med svećeniki, ča mu se je i ugodalo.
 

Naš Martin je bio kot farnik, desetnik a još već kot generalni vikar graditelj mostov. Redovito je morao graditi moste med farskimi općinami, farami i biškupijom, nadležan za personal izvršiti odluke i pomiriti zblude - kada mu se je to ugodalo, sjajilo je njegovo lice, a kada ne, onda je on trpio pod tim! Veliko je bilo njegovo strpljenje pri slušanju, iskao je kompromise, pomirenje i novi početak. Kada već ništ nije išlo, onda se je nasmihnuo i nijedan mu nije mogao biti srdit.

Na kraju hvalio je biškup dr. Živković pokojnomu Martinu i za prijateljstvo, povjerenje, neumorni angažman prem bolesti, za mnoge razgovore i njegovu molitvu na jeziki gradišćanskih narodov ter se diboko poklonio pred škrinjom.

Na kraju sv. maše zahvalili su se superintendent mag. Manfred Koch, predsjednica zemaljskoga sabora Verena Dunst i načelnik grada Željezno mag. Thomas Steiner.

Po završnoj molitvi otpraćena je škrinja iz stolne crikve i Martinovo mrtvo tijelo dalo se je na put u domaći Mogersdorf.

Četvrtak i petak, 20./21. maja 
od 9.00 ur bilo je mrtvo tijelo pokojnoga izloženo u farskoj crikvi u Mogersdorfu ter su se došli mnogi pomoliti i lučiti.

Pogrebni obred
počeo je petak, 21. maja u 15.00 ura sa svečevanjem rekvijema u farskoj crikvi u Mogersdorfu. Pred tim molili su se sv. očenaši, a napodne zvonili su širom biškupije 10 minut dugo zvoni u spomen pokojnoga generalnoga vikara.

Prodiku držao je farnik-prepošt u željezanskoj crikvi na Brigu mag. Wilhelm Ringhofer. Osobnimi riči i kot prijatelj obrnuo je pažnju na pokojnoga Martina, čiji žitak je došao do savršenja i je sada potpuna srića pri Bogu.
Sada kada nam je Martin oduzet doživljavamo, ča nam je u njem bilo dano, žalno je priznao mag. Ringhofer i citirao, ča je pjesnik Matthias Claudius napisao na grobu svojega oca: “Ah, vi ste pokopali jednoga dobroga človika, ali on je meni bio mnogo već.”
“Da je Martin dobar človik, o tom smo svi sporazumni. Dopustite mi, da pokusim govoriti o tom, da je on meni mnogo već bio,” rekao je o Martinu Korpitschu dalje njegov prijatelj mag. Willi Ringhofer i opisao dalje, kako je Martin znao posredovati, ohrabriti, kako je bio pun razumivanja i potpuno človik. Pokazao je na konkretni pelda Martinovo svećeničko djelovanje kot dobri pastir pri podilenju sakramentov, s ljudi u kriza ... pun dobrote i milosrdnosti, u želji pomirenja i osvidočenja, pun strpljenja ...

Martin će nam faliti - u Crikvi i društvu, ustanovio je na kraju mag. Ringhofer i citirao jednoga muža, ki mu je u ovi dani žalovanja za Martinom u Željeznu rekao: “Poznati Martina, to je bio dar.”

Po rekvijemu slijedio je pokop na mjesnom cimitoru.