Nedilju, 4. julija svečevao je u domaćoj fari Mjenovisin sela i fare rektor Joško Kuzmić svoju srebrnu mašu, zahvalan Gospodinu Jezušu, ki ga je pred 25 ljeti pozvao u svoje bliže naslijedovanje. Svetačna sveta maša bila je u 10.00 ura u krasno nakinčenoj farskoj crikvi.

Mila domaća fara, a posebno i velika obitelj i rodbina pripravila je jubilaru krasno slavlje. A posebna radost bila je srebrnomašniku, da su i njegovi dragi suoblikovali slavlje. Tako su štenja čitati nećaki, mladi juristi Filip i Martin, prošnje nećakinja Doroteja i nećak Benjamin. Evandjelje je glasio isto sin sela Štefan Jahns, a prodiku je držao domaći farnik p. Božidar Blažević, ki je govorio o nediljnom evandjelju. Ohrabrio je jubilara, da polag svojega gesla “Po Njem, s Njim i u Njemu se posvećujem za vas” nastavi svoj put i svenek živi za Jezuša. Za dar dobio je jubilar sliku s križem.

Lipo oblikovali su sv. mašu mjenovski crikveni zbor pod peljanjem Edija Jahnsa.
 

Na kraju svete maše zahvalio se je jubilar svim živim i pokojnim sprohodnikom. Posebno je imenovao sve svećenike hrvatskoga dekanata Veliki Borištof, svojih 6 subratov, ki su u zadnji ljeti mladi prošli i tri redovnike, Gradišćanske Hrvate porijeklom iz Velikoborištofskoga dekanata ter pokojne pretpostavne sjemenišća Željezanske biškupije: ovo su vicerektor p. Augustin Blazović, rektor Ivan Zakall i špiritual Benkö.

Po svetoj maši bili su svi pozvani na agapu, ku su priredili fara i obitelj srebrnomašnika za sve ljude hrvatskoga dekanata Veliki Borištof i far, u ki je poslovao.

Potom se je jubilar sastao sa svojimi gosti na svetačni stol u hotelu Kurz u Lučmanu.
 

U Željeznu slavio je rektor Joško Kuzmić svoju srebrnu mašu na mjestu svojega sadašnjega djelovanja u bolnici milosrdne braće srijedu, 7. julija. Sudjelovali su svećeniki i redovniki/ce bolnice ter i farnik u m. kons. savj. Mathias Reiner i biškup u m. dr. Pavao Iby, ki se je nalazio u bolnici. Prodiku držao je p. Ignatius Hembrom, dušobrižnik bolnice Milosrdne braće u Željeznu. U prodiki hvalio je jubilaru za njegovu službu u Crikvi u različni zadaća, ke je tokom ljet izvršavao, a na poseban način za službu kot dušobrižnik u ovoj bolnici. Pokazao je na zadaću svećenika, da strpljeno i dobrotivno, ali i jasno omogući, da se Kristuš more čuti u svitu, ča jubilar uvijek nanovič čini ter sjaji i zaufanje, ko stavlja u Gospodina. Tako mu je i željio, da ovu Božju blizinu nadalje kot pretkip živi.
 

Zajednica bolnice zahvalila se je na kraju svete maše i srebrnomašniku predala prigodan dar, a on se je za sve i svim od srca iskreno zahvalio.

U slijedeći dani se je rektor Kuzmić spomenuo svojega jubileja i s ostalimi njemu povjerenimi starijimi osobami u obadvi starački domi u Željeznu.

Još jednoč čestitamo našemu srebrnomašniku, hvalimo za svu vjernost i nasljedovanje ter željimo obiljan Božji blagoslov nadalje!