Dokaz je vjere, ne samo tradicija, da Gradišćanski Hrvati vjerno držu svoja skupna shodišća, naglasio je biškupski vikar kan. mag. Željko Odobašić u Lovreti pri ljetošnjem hrvatskom shodišću 18. i 19. septembra.
 

Iako se prošlo ljeto zbog korona-pandemije nije moglo držati ovo najstarije hrvatsko shodišće k Žalosnoj Majki, došli su ljetos opet hrvatski vjerniki brojno na skupno slavljenje u Lovretu. “Kada su za vrime cesara Jožefa II. bila shodišća prepovidana, oživili su opet Hrvati ovo shodišće u Lovretu i preuzeli jedan dan: svetak Sedmere Žalosti Bl. Divice Marije”, ustanovio je rektor lovretanske bazilike i sam gradišćansko-hrvatski svećenik č. kan. p. mag. Štefan Vukić OMV, radostan velikomu broju vjernikov. A tako je i sada po korona-pandemiji. “Mnogo se je dogodilo, neznamo, ča nas čeka, ali sve moremo preporučiti u ruke Majke Božje”, ohrabrio je p. Štefan vjernike.
 

Došle su i grupe pišakov iz okoličnih hrvatskih far sjevernoga Gradišća, ke je p. Štefan rado primio i srdačno pozdravio. Posebni gosti su došli iz Bosne i Hercegovine: redovnice “Službenice Maloga Jezuša” Sarajevske provincije, pohodeć svoje sestre, ke djelaju u Gradišću i Željezanskoj biškupiji na biškupskom dvoru i staračkom “Domu sv. Martina” u Željeznu. Zbor sestar je pod peljanjem prof. Marka Stanušića oblikovao krasnim pjevanjem večernju sv. mašu subotu i glavnu sv. mašu nedilju. Otvorenim srcem i ušima slušao je narod sestre i lipe jačke.
 

Shodišće počelo je subotu u 18.00 ura, kada su vjerniki molili očenaše. Na sv. mašu u 19.00 ura došli su i hrvatski svećeniki skupno moliti s vjerniki i koncelebrirati s farskim moderatorom u Vulkaprodrštofu, Otavi, Trajštofu i Uzlopu mmag. Štefanom Jahnsom.
 

U pozdravu pokazao je biškupski vikar kan. Željko Odobašić, kako se veseli, da se more opet svečevati shodišće. Ljetos je pozvao sestre iz Sarajeva, da nas obogatu svojimi karizmi i nam pokažu, da postoji ufanje. U Sarajevu se naime sestre skrbu za dicu, ku roditelji ne kanu ili ne moru hraniti i odgajati, ter ih opskrbljuju do odrasle dobe. Ovako sestre daju ovoj dici vjeru i ufanje. Danas neka nas obdaru svojom radošću.
 

U prodiki pokazao je mmag. Jahns na Bl. D. Mariju, čiji žitak nas uči, ča znači biti svet. Ona je stala pod križem, a oni, ki su vidili Jezuševa čudesa, su ga ostavili. Znak prave ljubavi je naime, da je jača od straha i se dokaže u nevolji. Pozvao je hodočasnike, da budu svenek usko povezani s Jezušem, ne samo u teški časi. Govorio je i o izazivanju, zeti svoj križ na sebe i pokazao na smisao trpljenja za druge i svit ... Ali u nevolji i pod križem nismo sami. Jezuš nam je dao Mariju na križu za majku. “Imamo Nebesku Majku, ka nas ljubi i batri i zagovara kod svojega Sina. Budimo zahvalni, da nju imamo. Izručajmo njoj sve naše skrbi, osebujno i betežne i žalosne”, poručio je mmag. Jahns i pozvao, strpljeno nositi svoj križ.
 

Po maši išla je ganutljiva procesija sa svićami po glavnom trgu pod peljanjem biškupskoga vikara kan. mag. Odobašića i kan. msgr. Tome Krojera, ki je peljao jačenje. “Andjeoskim pozdravljenjem” i “Zdravom Divom” završilo je noćno slavlje. Pozivu na virostovanje slijedila je mala grupa vjernikov do polnoći.

Krasan sunčan dan je bio dar nebes vjernikom, ki su došli i nedilju na shodišće u Lovretu.
 

U 8.00 ura je s hrvatskimi vjerniki slavio i lip broj domaćih Lovretancev i vjernikov nimškoga jezika iz drugih far. “Ča se zbog jezika ne more razumiti, to se more ćutiti srcem” - u ovom smislu pozdravio je sve vjernike p. Štefan Vukić OMV na obadvi jeziki, a sv. mašu nadalje slavio na hrvatskom jeziku. I melodije hrvatskih jačak, ke je na orgulja svirao kantor Štefan Bubić, a hrvatski vjerniki rado jačili, su bile pristup svakomu. Izraz toga je i bila prošnja nazočnih vjernikov, da si na spomen zamu svetačni spis, koga je kot uvijek za shodišće izdao Hrvatski vikarijat.
Nediljno evandjelje tumačio je p. Štefan Vukić OMV u dvojezičnoj prodiki. Naglasio je opomenu Jezuševu, da se bogatstvo nesmi učiniti na smisao i cilj žitka, a pinez i uspjeh nesmu stupiti na mjesto Božje.
 

Na dva svite - u Austriji i Bosni - pokazao je biškupski vikar kan. mag. Željko Odobašić pri maši u 10.00 ura. Istaknuo je ali, da živimo jednako i da svi vjerujemo u jednoga Boga. U prodiki pokazao je na činjenicu, da postoji zlo u svitu i pokusio dati odgovor na pitanje mnogih ljudi: Zač je toliko zla na svitu, bojev i nasilja ...? U slikovitoj peldi predočio je nazočnim, da su svi ljudi dica Boga, ki ih sve ljubi.
 

Na kraju maše, ku je pjevao zbor sestar iz Sarajeva, zahvalio se je biškupski vikar kan. Odobašić redovnicam i prof. Stanušiću za dolazak i oblikovanje skupnoga shodišća Grad. Hrvatov. I sestre hvalile su biškupskomu vikaru za pozivnicu i mu predale kip za dar. Po blagoslovu otpjevale su sestre još nekoliko hrvatskih narodnih pjesam i šlagerov.

Završetak shodišća bila je pobožnost u 14.00 ura, na koj je bio prilično lip broj vjernikov - iako zbog pandemije nije bilo sajma.
Vjerniki su se mogli još jednoč molitvami i skupnimi jačkami izručiti u zagovor Majke Žalosne i Lovretanske. Dijakon mag. Georg Vuković pokazao je u prodiki na aktualna izazivanja, kako smo i mi vjerniki danas manjina pod križem, i poručio, da ne ide za broje, nego da gledamo na Boga i vjerujemo, da on ima zadnju rič.
 

Zadnja rič na shodišću je bila rič hvale, ku je uputio biškupski vikar kan. Odobašić vjernikom, ki su došli, i svim, ki su suoblikovali: svećenikom, fari i redovnikom u Lovreti, redovnicam iz Sarajeva, kantoru Štefanu Bubiću i Hrvatskomu vikarijatu ter je pozvao i na poslidnje ljetošnje hrvatsko shodišće u Željezno na Brig 3. oktobra.
 

Zadnji pozdrav Majki Božjoj bila je hodočasnička jačka na rastanku iz svetišća ter su vjerniki po navadi išli okolo glavnoga oltara i primili blagoslov s relikvijom od rektora bazilike p. Štefana Vukića OMV.