Papa Franjo: Sinoda nije crikveno spravišće ili politički kongres, nego proces isciljenja, koga pelja Duh Sveti
U Petrovoj baziliki otvorio je papa Franjo nedilju, 10. oktobra sinodalni put za Crikvu širom svita. Pri svetačnoj sv. maši bilo je oko 3.000 dionikov: kardinalov, biškupov, svećenikov, osobov posvećenoga života i vjernikov-laikov. Jur subotu, 9. oktobra održan je u Vatikanu “hipac premišljavanja” pred početkom sinodalnoga puta.
Ove dane nas Jezuš poziva, da se oslobodimo onoga, ča je svitovno, da se pitamo, ča nam Bog želji poručiti u ovom vrimenu, u kom smjeru nas želji peljati, rekao je Sveti Otac u prodiki i pokazao, kako evandjelja gusto prikazuju Jezuša na putu, kako ide uz ljude i sluša njihova pitanja i skrbi. Pokazuje nam, da se Bog ne nahadja u uredni i lipi mjesti, udaljen od stvarnosti, nego uvijek hodi uz nas.
Danas, kada započinjemo ov sinodalni proces, pitajmo se svi - papa, biškupi, svećeniki, osobe posvećenoga života, vjerniki laiki - je li mi, kršćanska zajednica, utjelovljujemo ta ‘stil’ Boga, ki hodi po puti povijesti i sudjeluje u životu človičanstva? Smo li mi pripravni za to? Slaviti sinodu znači, hoditi istim putem, zajedno, istaknuo je papa. Gledajuć na Jezuševu peldu u evandjelju te nedilje, istaknuo je tri riči, ke karakteriziraju sinodu: susret, slušanje i razlučivanje.
Susret: U evandjelju pitao je mladić Jezuša, ča mora činiti, da bi zadobio život vječni. Tako važno pitanje potribuje pažnju, vrime, želju za susretom s drugim i ćut za ono, ča ga muči. Gospodin ne stoji na stran, nego je potpuno prisutan i otvoren za sastanak. Ništ ne ostavlja Jezuša ravnodušnim, on zna, kako se život nekoga človika more potpuno prominiti jednim sastankom.
Na početku ovoga procesa, i mi smo pozvani postati stručnjaki u “umjetnosti sastanka”, naglasio je papa. To se ne ostvaruje toliko organizacijom susreta ili premišljavanjem o problemi, nego tim, da si odlaznimo za sastanak s Gospodinom i jedni s drugimi. Svaki susret potribuje otvorenost, hrabrost i želju, da budemo izazvani licem i pričami drugih.
Slušanje: Pravi susret se jedino dogadja slušanjem. Jezuš zaistinu sluša mladića ter se ne boji slušati srcem, ne samo ušima. Ne pruža samo odgovor, nego mladiću dopušća, da povida svoju priču, da slobodno govori o sebi. To se dogadja, kada slušamo srcem: ljudi se ćutu, da su slušani, a ne odsudjeni.
Jesmo li mi kot Crikva dobri u slušanju, slušamo li srcem, ponovno je pitao papa. Sudjelovanje u sinodi znači, postaviti se na istom putu kot Rič, ka je tijelom postala. Znači otkrivati s čudjenjem, kako nas Duh Sveti uvijek presenećuje, ponuditi nove načine govora. Duh nas traži, da slušamo pitanja, skrbi i ufanje svake Crikve, osobe i naroda. Ne ogluhnimo naša srca, zatvoreni u vlašći sigurnosti, pozvao je Sveti Otac.
Razlučivanje: Susret i slušanje nisu same po sebi cilj, ke ostavljaju sve, kako je to prije bilo. Suprotivno, kada dojdemo u dijalog, dopušćamo, biti izazvani, napredovati na putu. Na kraju, nismo već isti, prominjeni smo. Jezuš putem dijaloga pomaže mladiću razlučivati.
Sinoda je put duhovnoga razlučivanja, ka se ostvaruje klanjanjem, molitvom i u dijalogu s Božjom Riču. Ta Rič nas poziva na razlučivanje i rasvitljuje ta proces. Pelja sinodu, a prepriči, da postane crikveno spravišće, študijska grupa ili politički kongres, nego dogadjanje puno milosti, proces isciljenja, koga pelja Duh Sveti. Ove dane nas Jezuš poziva, ravno kot bogatoga mladića, da se oslobodimo onoga, ča je svitovno, i naših zatvorenih i istrošenih pastoralnih obrascev, ter se pitamo, ča nam Bog želji poručiti u ovom vrimenu. U kom smjeru nas želji peljati, rekao je papa.