Ekumenska Božja služba u Velikoj osmini za jedinstvo kršćanov
utorak, 25. januara 2022., u 18.30 ura
stolna crikva, 7000 Željezno
celebranti: biškup Egidije Živković, superintendent Robert Jonischkeit
Od 18. do 25. januara drži se u Crikvi širom svita “Velika osmina za jedinstvo kršćanov”. U ovom tajednu sastanu se kršćani različnih konfesijov na molitvu za jedinstvo kršćanstva. Papa Franjo će završiti Veliku osminu za jedinstvo kršćanov 25. januara 2022. s molitvom Večernje u baziliki sv. Pavla izvan zidin u Rimu. Ljetos je tema osmine: “Vidili smo zvijezdu njegovu na istoku i došli smo, da mu se poklonimo” (Mt 2, 1-12).
Kako je postala ova osmina? Teološke temelje Velike osmine za jedinstvo kršćanov opisuje stručnjak ekumene prof. Josef Außermair na webstrani Ekumenskoga savjeta Crikav u Austriji:
Anglikanski duhovnik Spencer Jones i Lewis Wattson od amerikanske Episkopalne Crikve premišljavali su o molitvenom gibanju za pomirenje kršćanskih Crikav i zajednic. Kot sâd njihovoga trsenja dozrejala je za 1908. ljeto ideja ekumenskoga molitvenoga tajedna, ki je odredjen od 18. do 25. januara. Ali isto ljeto stupio je Wattson u Katoličansku Crikvu, ča je uzrokovalo kod nekih nepovjerenje ter se i ov tajedan nije zakorenio ni u anglikanskoj, ni u nekatoličanski Crikva i zajednica, a i u slijedeći ljeti nije izvan katoličanskih zidin imao odziva.
U sredini 1930.-ljet preminilo se je ovo s Paulom Couturierom. On se je jur u 1920.-ljeti zeo za ruske emigrante u okolici Lyona i upoznao pravoslavlje. Uplivisao ga je Desire-Joseph Mercier (1851. - 1926.) i njegovo načelo: “Da se združi, mora se ljubiti, da se ljubi, mora se poznati, da se upozna, mora se jedan približiti k drugomu.” Tako je Couturier vidio, kako se mora prepričiti sumnja, da se kanu ostale Crikve siliti na povratak k Rimu. Svoje misli napisao je u članku “O psihologiju svitske molitvene osmine”, ki je dobio velik odziv.
Couturier bio je osvidočen, da je sastanak moguć na temelju skupne vjere u Kristuša. Veliko značenje dao je molitvi. Molitveni tajedan i svoje razumivanje ekumenizma željio je postaviti na tri temelje: Prvi preduvjet je pokajanje, ko se položi u duhu poniznosti, molitve i pokore. Drugič neka se ovo pokajanje, ko izvrši svaka pojedina konfesija samostalno, uljije u ekumensko približenje. Tretič nesmi ekumenska perspektiva nikako u pogibel postaviti neodvisnost različnih teologijov.
Couturier preminuo je 1953. Njegove misli i osvidočenja našla su pristup u Dekret Drugoga vatikanskoga koncila o ekumenizmu (21. novembra 1964.), u druge važne ekumenske direktorije kot i u encikliku “Ut unum sint” pape Ivana Pavla II.