Nenadijano je 1. januara 2022. preminuo p. Ilija Vrdoljak OFM, kotrig Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, u franjevačkom samostanu u Rovinju u 73. ljetu života, 56. ljetu redovničtva i 46. ljetu svećeničtva.
 

P. Ilija je djelovao i u Austriji i bio od 1980. do 1983. ravnatelj Hrvatske katoličanske misije u St. Pöltenu, od 1983. do 1987. u Solnogradu a od 1997. do 2012. u Beču.

Petak, 7. januara 2022. pokopan je p. Ilija na zagrebačkom cimitoru “Mirogoj”. Obred pokopa predvodio je zagrebački pomoćni biškup Ivan Šaško, a sudjelovali su sisački biškup Vlado Košić i željezanski biškup dr. Egidije Živković, ki je s pokojnim bio povezan u dobroj suradnji i prijateljstvu. Biškup dr. Živković je na kraju pokopa izrazio sućut u svoje ime, u ime Željezanske biškupije, Gradišćanskih Hrvatov, Bečanske nadbiškupije i u ime Austrijanske biškupske konferencije ter se ganutljivimi riči lučio od pokojnoga i mu izrazio iskrenu hvalu za svu povezanost - osobno, ali i s Grad. Hrvati i Željezanskom biškupijom. Istaknuo je tri značajne kriposti, ke su pokojnoga odlikovale kot človika, franjevca i Hrvata.
 

P. Ilija je bio duhovan človik. To je človik, ki je sam hram Duha Svetoga i ki potpuno povjerava svoj život Duhu Svetomu, a ne oslanja se samo na vanjsko i vidljivo. Kod p. Ilije se je najbolje pokazalo, da ono bitno u životu ne dolazi od nas samih, nego od Boga, s kim tribamo suradjivati kroz naše talente i sposobnosti. Duhovan človik zato ima jaki duh ustrajnosti i strpljivosti, ku crpi od samoga Duha Svetoga. A bio je i prožet franjevačkom duhovnošću i širokom fratarskom dušom. Kot svećenik je bio otvoren i fleksibilan za suvrimeni svit a kot človik pun naprednih idejov, po čemu su ga i fratri i vjerniki prepoznali i s njim rado suradjivali.
 

P. Ilija je bio svitovni človik. To je človik, ki u jednoj ruki drži Bibliju a u drugoj ima novine. On je bio u stanju jedno s drugim povezivati a sva svitovna dogadjanja gledati i tumačiti u svitlu Svetoga pisma. Znao je prepoznati znake vrimena i Duha Svetoga med braćom franjevci i ljudi, ki su mu dani. P. Ilija je dobro poznavao moderni svit radosti kot i teškoće i izazove današnjega človika. Znao je prepoznati znake vrimena u crikvenom i u društvenom životu našega naroda. Kot sv. Franjo imao je otvoreno uho, ruku i srce za svakoga človika: za siromahe i bolesne, za stradale u boju ... Samo Bog zna, koliko je pomogao pobiglim ljudem, ki su došli u Austriju zbog siromaštva, progona i domovinskoga boja!
 

P. Ilija je bio i crikveni človik. To je človik, ki zna, da pripada jednoj mjesnoj Crikvi i crikvenoj zajednici, s nje lipotami i teškoćami. P. Ilija se i tijelom i dušom dao Crikvi i franjevačkoj zajednici i rado je išao tamo, kamo ga je Crikva slala. Nosio je u svojem srcu veliku ljubav prema Crikvi, posebno Crikvi u Hrvata, prema Hrvatom u domovini i dijaspori i u Gradišću. Povezivao je svoju franjevačku zajednicu s mjesnom Crikvom i ostavio je diboke trage ne samo u Hrvatskoj nego i kod nas u Austriji, a posebno u Beču i Gradišću. P. Ilija je 2007. u svojoj crikvi u Beču “Am Hof” pozdravio i papu Benedikta XVI.
 

Na kraju hvalio je biškup dr. Živković pokojnomu “na svidočanstvu vjere, vjerodostojnom primjeru i predanom služenju u svi služba, ke Ti je Crikva i Tvoja franjevačka provincija povjerila. Osobno Ti velim zadnji put od srca po gradišćansku “HVALA i BOG PLATI” za Tvoje duhovno prijateljstvo, bratsku suradnju, svaku pomoć, savjet i molitvu. Ti si obogatio našu ljubljenu Hrvatsku katoličansku misiju u Beču i sve povjerene službe Tvojega djelovanja, Crikvu u Austriji i u Hrvata a posebno naše Gradišćanske Hrvate ... osobno obogatio si i mene kot človika i biškupa.
 

Završio je slikovito ov oproštaj spominjajuć se, da je p. Ilija pri njegovom zaredjenju za biškupa 2010. donesao Putujuću Mariju Celjansku, ku je kratko pred tim u Celju preuzeo i doprimio u Hrvatsku katoličansku misiju u Beč.