75 ljet postoji najveći molitveni pokret u Austriji “Društvo svetih očenašev”. 2. februara 1947. zapisao je franjevac p. Petrus Pavlicek prva imena prijateljev, poznancev i redovnic, ki su se obvezali, da molu svaki dan za mir. Danas je ov “Pokret sv. očenašev” - “Rosenkranz-Sühnekreuzzug” (RSK) proširen u 132 zemlja i ima 300.000 aktivnih kotrigov. Na početku molilo se je za završetak posade Austrije, a danas za probleme u vezi pandemije, svitske klime i krizu biguncev. Središće pokreta je franjevački samostan u Beču, kade se izdaju novine “Betendes Volk Gottes”, redigira web-stranica, priredjuje slavlje prilikom Imena Marijinoga.
 

Utemeljitelj društva, p. Petrus - Otto Pavlicek narodio se je 1902. u Innsbrucku - kada je bio dvi ljeta star, preminula je majka ... kot 19-ljetni stupio je iz Crikve, živio i djelao kot umjetnik u Parizu i Londonu. Na matičnom uredu sklopljeno hištvo duralo je nek kratko.

Po ozdravljenju od teškoga betega je 1935. opet stupio u crikvu. Ojačan sastankom s mističarkom Terezom Neumann (1898. - 1962.), odlučio se je postati svećenik i franjevac. Usred Drugoga svitskoga boja 1941. je zaredjen za svećenika, malo kasnije od Gestapoa optužen ter poslan na sanitetsku službu na zapadni front.
 

U augustu 1944. došao je u Francuskoj u amerikansko ulovljeničtvo ter je otpušćen u juliju 1945. Pri shodišću u Celje u ljetni miseci 1946. hvalio je Bl. D. Mariji za povratak i pred milosnim oltarom slutio u sebi nje riči: “Činite, ča vam velim i imat ćete mir”. Tako je u njem počela zrejati ideja, da utemelji zajednicu vjernikov, ki molu sv. očenaše za obraćanje ljudi k Bogu, ali i za mir u svitu a posebno za slobodu Austrije. 1949. dobila je zajednica preporuku biškupske konferencije. Broj moliteljev je rastao. P. Pavlicek pozivao je na misečne pokorničke pobožnosti, posebne molitve, kada je bilo političko stanje pogibelno, ter na velike proseće procesije u centru Beča. I savezni kancelar Julius Raab i ministar vanjskih poslov Leopold Figl išli su - s očenaši i svićom u ruki - u procesiji za štatuom Fatimske Marije. Tako je sigurno bila pomoć od odzgor, za ku se je molilo, da su sovjetske vlasti dale dozvolu za državni ugovor.
 

Pokret imao je i svoj dio pri ponovnom upeljanju svetka Neoskrunjenoga Prijeća Bl. D. Marije 8. decembra kot oficijelnoga svetka. Djelovanje pokreta je prošireno: u Nimškoj, Českoj, ... Uzrokov za molitvu je uvijek bilo dost: progonstvo kršćanov u komunizmu, atomarsko naoružanje širom svita, podilenje Europe ... Berlinska zid ... ter mnogi ljudi pripisuju ovim molitvam i “veliki preokret 1989.”.
 

P. Pavlicek preminuo je 1982. ter je duhovni peljač društva p. Benno Mikocki (89). 2015. preuzeli su kardinal Christoph Schönborn kot mjesni biškup pravno a solnogradski nadbiškup Franz Lackner duhovno pokroviteljstvo. Pokrenut je postupak za proglašenje p. Petrusa blaženim, ki je 2002. na razini Bečanske nadbiškupije završen i se nastavlja u Rimu.
 

Na 75. obljetnicu 2. februara slavila se je svetačna sv. maša u bečanskoj crikvi franjevcev. Ovde pokret poziva svaku tretu nedilju u misecu na “molitvu za Crikvu, za Austriju i za svit”.
 

Daljnja slavlja su Fatimska pobožnost 13. maja u katedrali sv. Štefana u Beču prilikom obljetnice potpisanja državnoga ugovora, shodišće 9. julija u Celje, slavlje Imena Marijinoga 10./11. septembra ter na kraju jubilarnoga ljeta sv. maša za sve pokojne kotrige i prijatelje pokreta 5. novembra, “objed za siromahe” prilikom 90. rodjendana p. Mikockija (18. novembra), sv. maša prilikom 40. obljetnice smrti p. Petrusa Pavliceka 14. decembra, ter svetačna sv. maša 18. decembra s kardinalom Christophom Schönbornom. (Točnije vidi: www.rsk-ma.at)