Petak, 1. aprila sastali su se delegirani predsinodalnoga spravišća Željezanske biškupije otpodne u stolnoj crikvi na molitvu i razgovor. Njim je poručio biškup dr. Egidije Živković, da je potribno, iskati dijalog i jačati povjerenje. Pozvao je, da se i nadalje šalju povratne poruke dijecezanskoj djelatnoj grupi, nadležnoj za sinodalni put.
 

Biškup opomenuo je, da Crikva nesmi postati preveć zadovoljna sa sobom i gledati samo na svoj pupak. Ljude, ki su daleko od Crikve i kritični prema Crikvi, triba gledati kot “blagoslov”, a ki su mlačni prema Bogu kot “izazivanje”. Ufanja koncilske generacije su se “prehitro pokopala”, a “domaće zadaće Koncila nek djelomično učinila”. “Zajednica vjernikov, ka prestane hlepiti za katoličanstvom i univerzalnom otvorenošću, zgubila je svoj kršćanski identitet i autencitet”.
 

Posebno je pozvao biškup dr. Živković, baviti se sa stvarnošću današnjega žitka ljudi. Pravi kršćanski žitak nesmi biti “ravan-tanak pokus, doprimiti samodostatan prinos”, nego ide za “pravo naslijedovanje u većglasnosti ovoga svita”. Potribna je hrabrost, da se “po zapleteni staza svita išću Jezuševe stupaline”. Svoju mnogokrat zgubljenu uvjerljivost će Crikva stoprv onda opet najzad dobiti, kada nadvlada “kulturu straha i potvaranja” ter jača sve ono, ča stvara uvjerenje - “ne nazadnje zaufanje u Boga”.

Biškup dr. Živković naglasio je, da Gradišćancem sinodalnost nije tudja. U biškupiji, ka je utemeljena stoprv 1960., održane su jur Dijecezanske sinode, Dijecezanski dani, Dijalog za Austriju i za Gradišće kot i inicijative kot je to i novi pastoralni put. Ipak valja i sada poziv, da se “skupno krene na put u medjusobnom slušanju, izminjanju idejov i projektov, da se Crikva učini vidljiva kot gostoljubiv stan, čija vrata su široka otvorena svim.” Pritom sinoda po riča pape Franje ne misli “parlamenat”, nego ide za “složnost/jednoglasnost”, ne za glasovanje većinom.
 

Sinoda se mora razumiti kot “duhovni proces” ter je biškup pozvao i na daljnje povratne poruke posebno “ljude” i područja, ka dosada nisu bila dovoljno ili uopće u obzir zeta.” Pri spravišću predstavni izvještaj za dijecezansko savjetovanje nije zbog dosadašnjega slaboga sudjelivanja i kratkoga vrimena zarad pandemije potpun i zato stoprv prinos za “sintezu”, ku triba sastaviti.
 

Delegirane je biškup pozvao, da “slušaju, razlikuju i ostvaruju”, čemu je potribna “otvorenost, medjusobno poštovanje i veliko strpljenje” uz sprohadjanje s molitvami. Crikva “nije perfektno društvo”, nego “bolnica na polju”, kade je “Kristuš vračitelj a mi morebit bolničari”. Dalje je biškup Crikvu prispodobio i s orkestrom, kade je evandjelje partitura a Jezuš Kristuš dirigent, ki pozna i “čemerne zvuke” ter i “gradilišće”, ko je prem fragmentarno, lomivo i ne gotovo, ali ima Jezuša u istu dob za arhitekta i za temelj. Hrabrost dionikov mora zato biti “jača od svih skrbi, frustracije i rezignacije”.
 

S ovim predsinodalnim spravišćem poseguralo se je učiniti “dobar početak”, istaknuo je biškup dr. Živković na kraju i pohvalio posebno sudjelovanje već od tisuć školarov/ic, ki su se u vjeronauku bavili sinodalnim procesom.

slike: Diözese Eisenstadt / Franz Josef Rupprecht i Željko Odobašić