Vazam premini sve, ustanovio je biškup dr. Egidije Živković pri svetačnoj svetoj maši na Vazmenu nedilju, 17. aprila u stolnoj crikvi u Željeznu, ter je željio biškupiji i zemlji Gradišća “mnoge ljude i kršćane, ki su se sastali s goristalim Kristušem, ki ih je u njihovom srcu ganuo i preminio”.

Ali je Vazam zaista preminio naš svit i žitak, pitao je biškup i pokazao na triznu stvarnost u svitu, kade je boj i progonstvo; človik i priroda iskorišćavani; sve veća razlika med siromahi i bogati; sve već prirodnih katastrofov zbog promjene klime, čije posljedice su glad i migracija; zbudja se neprijateljstvo protiv tudjincem; populizam i nacionalizam, ki razdvajaju kontinente, zemlje i društva, mržnja i teror, posebno u Svetoj zemlji ...
 

A i u našem žitku je polarizacije i raskola u društvu, korona-pandemija s drastičnimi gospodarskimi, socijalnimi i psihičkimi posljedicami, sve veća sekularizacija društva, slomljenje branov u zakonodavstvu eutanazije i uredbe Velikoga petka za evangeličke sukršćane; način zahadjanja u politiki, medjusobno omrazivanje i shranjena korupcija ...

I u Crikvi se zgublja vjera u obitelji i fara, pada broj dionikov pri Božji služba a raste broj onih ki stupu iz Crikve, postoju borbe mišljenja, zlohasnovanje ...

Ali Vazam preminja sve - kot ončas u Mariji Magdaleni i Jezuševi učeniki. Sastanak s Goristalim otvara nove horiconte i mogućnosti, ustanovio je biškup. Zato su potribni vazmeni ljudi i kršćani, ki su se sastali s Goristalim, i opisao, kakovi su ovo ljudi.
 

Vazmeni ljudi su najprvo oni, ki išću, a ki išće je uvijek na putu, ne postane, nije zadovoljan s dostignutim, nije tvrd u svoji držanji i mišljenji, nego se giblje, uvijek je otvoren i pokretljiv. Ali nismo mi kršćani jur čudakrat prestali iskati, ar mislimo, da posjedujemo Goristaloga ter si ga tako uredimo, kakovoga tribamo i kakov nam je on ugodan, pitao je biškup.

Vazmeni ljudi obraćaju svoj pogled k nebu a ne k zemlji. Ali nimamo mi moderni ljudi i kršćani dostkrat samo to zemaljsko u smislu i pritom zgubljamo ča je nebesko? Mi sve činimo za naše tijelo, ali ča dajemo duši? Ne ostavimo prehitro molitvu, Božju službu, slavlje sakramentov, ar mislimo, da nam to ništ ne doprimi?
 

Vazmeni ljudi su pred svim svidoki križevanoga i goristaloga Gospodina i njegove radosne visti - svidoki ljubavi, radosti, ufanja, istine, pravičnosti, solidarnosti, pomirenja, mira i žitka. “Ako mi kot vazmeni ljudi zaista živimo ova držanja i vridnosti, onda ćemo preminiti naš svit, Crikvu i naš žitak. Onda će Vazam ipak sve preminiti!”, ustanovio i potaknuo je biškup dr. Živković.

slika: Pixabay