Nekada malo i siromašno selo u Hercegovini Medjugorje je popularna destinacija hodočasnikov iz cijeloga svita. U ljeti pred pandemijom moglo je dojti i prik milijun hodočasnikov. Izvanredna situacija izazvana pandemijom je prominila sliku Medjugorja. Nekada živo, ispunjeno tisućami hodočasnikov, je danas mirno mjesto.
 

Jedna grupa iz Gradišća, konkretno iz far Trajštofa i Uzlopa i nekoliko vjernikov iz Cogrštofa, Klimpuha i Otave, se je ganula srijedu 27. aprila na put. Otpodne, po dugom putovanju smo stigli u Medjugorje na sv. mašu vani u parku pred velikim oltarom. I drugi dan navečer u 18.00 ura smo bili na sv. maši, na koj je sudjelovalo 28 duhovnikov i jedan biškup. A pred koronom je znalo sudjelovati na jednoj sv. maši i do 800 duhovnikov.

Penjući se na brig Križevac molili smo pobožnost križnoga puta. Uspon na Križevac je svakoga od nas spomenuo na naše vlašće živote. Čuda puti u životu nalazimo na poteškoće, križe, ke nam se činu, da ih je teško nositi, ali ako se oslonimo na Božju pomoć, dostanemo novu snagu i moremo pojti dalje. Petak jutro smo pohodili brig skazanja i pred kipom Majke Božje skupno molili sv. očenaše, misleći na sve naše domaće, na bolesne i stare, dicu, mladinu i na one, ki su se udaljili od Boga i Crikve.
 

Trudni od hodanja po brigi Medjugorja, ali u duši obatreni, ganuli smo se na otok Korčulu u pohode Oliveru Dragojeviću. Kanili smo pogledati mjesto, odakle je, kako je živio, Velu Luku. Pohodili smo njegov grob, njegov domaći stan blizu morja, a na vrati nije njegovo ime nego namoljan galeb. U farskoj crikvi smo molili za pokojnoga Olivera i po sv. maši doživili čaroliju Vela Luke i čuda tragov od Olivera Dragojevića.
 

Shodišće i putovanje ispunjeno molitvom, pjesmom i zajedničtvom će nas još dugo sprohadjati.

slike: Viktor Fertsak i mag. Željko Odobašić