Srijedu, 18. maja 2022. preminuo je naš gradišćansko-hrvatski istaknuti umjetnik prof. Tome Rešetarić u 82. ljetu svojega života.

Pokojni bio je mnogo priznat i daleko poznat kipar. Narodio se je 25. novembra 1939. na Stinjaki. Po izobrazbi za kameno-klesara u Gracu počeo je študij na akademiji likovne umjetnosti u Beču. Od 1966. djelao je kot samostalni umjetnik.
 

Plod njegovoga opširnoga djelovanja vidimo u mnogi fara i crikva naše biškupije, posebno i u hrvatski, za ke je načinio oltare, ambone, štacije križnoga puta, križe, grobne spomenike ... Naš Glasnik obogatio je pokojni 1997. s novim logom, ki nas je do 2019. ljeta sprohadjao na 1. strani od tajedna u tajedan. Za naš novi molitvenik, koga sastavlja Hrvatski vikarijat, priredio nam je i darovao izrazite crte i slike tematski vezane uz pojedina poglavlja.

Značajna djela bila su velika brončana vrata u stolnu crikvu u Željeznu 1985. prilikom nje 25. obljetnice, triptihon na stanu za kanonike Željezanske biškupije 1988., ploča na grobu prvoga željezanskoga natpastira biškupa ddr. Štefana Lászlóa, drvorezi za knjigu “Križni put” farnika Ive Zakalla. U fari Vulkaprodrštof načinio je oltar, ambo, križ i sessio za farsku crikvu (2002.), u Novom Selu križni put (2004.) ...

Svoja djela pokazao je na mnogi simpoziji i priznati izložba u domovini i inozemstvu.
 

Prof. Rešetarić dao je sakralnoj umjetnosti na području Željezanske biškupije u poslidnji desetljeći mjerodavan i znamenit pečat. U svojem djelu bavio se je mnogo s žitkom, smrću i goristanje, kako je jednoč sam rekao. Pritom bila mu je nakana, predstaviti likovnu Bibliju “biblia paupreum”. Njegova djela su izraz njegove osobne vjere, ka je nosila pečat od osobnoga iskustva kot je to n. pr. prerana smrt njegove supruge Herte - a s druge strani od dugoljetnoga crikvenoga angažmana u Katoličanskoj djelačkoj mladini osnosno Katoličanskom djelačkom pokretu kot i u filijali Wörterberg.

Biškupija zahvalila se je za sve djelo i predala pokojnomu “Odlikovanje sv. Martina u zlatu”, zemlja Gradišće “Časni znak zemlje Gradišća”, Republika Austrija titulu “profesor” a najviše odlikovanje bilo je sigurno ono pape Ivana Pavla II., ki ga je imenovao “Vitezom reda sv. pape Silvestra”.

Za pokojnim prof. Tomom Rešetarićem žaluje i općina Stinjaki. “Uvijek ćemo ga poznati po njegovom umjetničkom djelu kot jako kreativan kipar i po njegovoj ljudskoj naravi, povezanoj s Bogom. U našoj općini i fari je Tome med ostalim projektirao spomenik goristanja (brončani) u parku općine, spomenik mira (kamen) kod bojnoga spomenika, križni put i oltar (drivo) u crikvi i kip Marije (pješčenjak) stinjačkih hodočasnikov u Aschbachu (Mariazellerland), i još mnogo toga. Tome, hvala na zalaganju, ko se uvijek kazalo s čuda topline i radosti!” - naglasio je načelnik mag. Andreas Grandić.

Pokop petak, 20. maja na Stinjačkom Vrhu držao je biškup dr. Egidije Živković.

U nimškom dijelu dvojezične prodike pogledao je kot prijatelj, susjed i biškup na pokojnoga Tomu i njegovo djelovanje i ča od toga ostaje za našu biškupiju i zemlju. Istaknuo je nadarene, marljive i moleće ruke pokojnoga, srdačni posmih pokojnoga na osmrtnici i hitre korake pokojnoga, kada se je dao na posao.
 

Na hrvatskom jeziku pokazao je biškup dr. Živković na riči nekoga povjesničara, da su si Hrvati pred 500 ljeti, kada su se doselili u naš panonski kraj, donesli nek ono najvažnije i najpotribnije: diboku vjeru u Boga i zaufanost u Majku Božju, materinsku rič i hrvatsku kulturu kot i dvi marljive ruke.

“Diboka vjera u Boga i velika zaufanost u Majku Božju pokazala se je u njegovom žitku ali i u njegovom umjetničkom djelu. Iz te kršćanske vjere i duhovnosti nikla su sva njegova sakralna i umjetnička djela. Kot Gradišćanski Hrvat se nije sramovao svojega materinskoga jezika i svoje hrvatske kulture, ku je svojimi djeli znatno obogatio. Ravno i u naši hrvatski seli i fara je svojimi djeli ostavio diboke i trajne slijede kot kršćan, umjetnik i Hrvat. Ne samo naše crikve, kapele i druge prostore je svojimi djeli obogatio nego i za naš Glasnik izdjelao je logo a na kulturnom području za hrvatska društva pripravio kulturnu nagradu.

Kot kršćan i Hrvat imao je dvi marljive ruke, ke je znao sklopiti na molitvu, ali s kimi je i napravio nezbrojna mala i velika umjetnička djela, s kimi je naš narod, Gradišće i Austriju znatno i trajno obogatio.
 

Dragi Tome, danas se kot Tvoj prijatelj, domorodac, susjed iz Stinjačkoga Vrha i biškup u moje ime i u ime naše Željezanske biškupije od Tebe zauvijek lučim i Tebi od srca velim ‘Hvala! i Bog plati!’ za Tvoje svidočanstvo vjere, umjetničko djelovanje i prijateljstvo! Hvala Bogu, da nam Te je kot kršćana, umjetnika, prijatelja i Hrvata dao!

Križevani i goristanuti Gospodin, koga si u Tvoji djeli iz kamena i driva predstavio, neka Te sada po muki i smrti primi u nebeski stan, s kim si Tvojimi djeli u brojni crikva i kapela na zemlji dao ljudem predokus nebeskoga Jeruzalema. A ‘Kraljica Hrvatov’, ku si isto tolikokrat kot kipar isklesao, neka Ti sada bude zmožna zagovornica i neka Te otpelja k nje Sinu, da uživaš u Očevom stanu vječni Vazam!”

slike: Željko Odobašić i Kinelly