Prvi put od osnovanja Trajštofskoga dekanata, 2020. ljeta, su pod peljanjem svojega desetnika i biškupskoga vikara mag. Željka Odobašića poduzeli duhovniki i stalni dijakon svoj dekanatski izlet.
Put je peljao u Juru k našemu subratu prelatu, kanoniku i farniku crikve u čast Duhu Svetomu, Ferencu Benkoviću, ki nas je u svojem farofu najsrdačnije prijeo.
S njim skupa smo svečevali u crikvi svetu mašu za mir i pravičnost. Prelat Benković nam je u svojoj prodiki predstavio gradnju crikve u čast Duhu Svetomu na rubu grada Jure, uz veliki centralni cimitor. Gradnja crikve je durala dvi ljeta a blagoslovljena je 6. junija 1987. ljeta. Velikodušno je gradnju podupirala i naša Željezanska biškupija. Glavni celebrant biškupski vikar Željko Odobašić se je u ime svih sudionikov zahvalio, da moremo ovde u duhu bratinstva svečevati svetu mašu. Po sv. maši smo razgledali raku pod crikvom, u koj je jur oko 2000 ljudi našlo svoj vječni počivak ili u urna ili u lijesi.
Po duševnom i tjelovnom okripljenju smo si razgledali i školski centar, imenovan po mučeniku-biškupu Aporu Vilmošu, ki se je isto zgradio na inicijativu prelata Benkovića (1993.) i koga sada pohadja oko 1.300 školarov a podučava je oko 150 učiteljev. I vjerski žitak se u školi gaji, ar se u velikoj kapeli svečuje dnevno sv. maša. Školu održava zaklada “Apor Vilmoš”. Na susjedstvu školskoga centra je isto prelat Benković dao izgraditi starački dom (1997.) u čast sv. Ane a nekoliko ljet kasnije (2004.) i starački dom u Győrújbarátu. Vidili smo i duhovni stan u istom selu, Győrújbarátu, isto zgradjen na inicijativu kanonika Benkovića (1998.).
Po izvrsnom objedu u jednom restoranu u selu Tényő, nas je put peljao opet najzad u Juru k kanoniku dr. Jivi Šmatoviću, ki nam je omogućio pogledati izložbu u jurskoj katedrali sakralnih umjetnin, ki se tiču i naših far, ke su do po Prvom svitskom boju slišile jurskoj biškupiji. Pomolili smo se pred milosnim oltarom krvave suze točeće Bl. Divice Marije (17. marca 1697.). Isto smo razgledali grob biškupa-mučenika Apora Vilmoša, ki je na Veliki petak 1945. u biškupiji branio žene od ruskih vojakov, ki su ga nastriljili i je na treti dan potom umro.
Lučili smo se od kanonikov Benkovića i prof. Šmatovića i smo se po jednom čisto bogatom danu vrnuli opet najzad u naše fare.
Hvala gosp. biškupskomu vikaru mag. Željki Odobašiću na izvrsno organiziranom izletu našega hrvatskoga Trajštofskoga dekanata. Bog plati!
slike: Željko Odobašić