Petak, 1. julija 2022. pokopan je dugoljetni umirovljeni farnik u Klimpuhu msgr. prof. dr. Štefan Geošić. Svetu mašu-zadušnicu predvodio je biškup dr. Egidije Živković s domaćim, sambotelskim, biškupom pokojnoga dr. Jánosom Székelyjom u krugu brojnih svećenikov, a sudjelovali su rodjaki i prijatelji pokojnoga ter mnogi vjerniki iz Klimpuha, domaćega Petrovoga Sela i Amerike. Obred počeo je u farskoj crikvi u Klimpuhu u 14.00 ura.

U prodiki pokazao je biškup dr. Egidije Živković, kako “se lučimo od pravoga panonskoga človika, Gradišćanca, velikoga rodoljuba i pravoga originala našega dragoga svećenika, profesora i Hrvata msgr. dr. Štefana Geošića - i to na dan i u uri predvidjenoga slavlja njegovoga 70-ljetnoga jubileja svećeničtva”. Istaknuo je tri osebujnosti iz života i djelovanja pokojnoga u 95 ljeti žitka i 70 ljeti duhovničtva, ter posebno naglasio kot prvo Sveto pismo i Bibliju.
 

“Jur kot mladi bogoslov i študenat teologije proučavao je Sveto pismo na Katoličanskom fakultetu sveučilišća u Beču, kade je i doktorirao a potom kot mladi i talentirani svećenik u Rimu i Jeruzalemu. Potom je kot kapelan i provizor glasio Božju rič na Filežu i Mjenovi a najduže 50 ljet kot farnik ovde u svojem ljubljenom Klimpuhu. Sigurno se još mnogi med Vami spominjaju, kako je nediljom za nediljom razlagao sveta štenja i evandjelja u ovoj Vašoj farskoj crikvi, ku je on s velikom ljubavlju zgradio. Ova Vaša crikva je zgradjena u duhu Drugoga vatikanskoga koncila i ona je puna biblijskih sadržajov i slikov.
 

A kot pravi bibličar zeo si je za zadatak, da prevodi cijelo Sv. pismo i na naš gradišćansko-hrvatski jezik, ča mu se je po dugi ljeti stručnoga i marljivoga djelovanja, na kom je skoro i oslipio, konačno i ugodalo. Za ovo veliko i jedinstveno djelo za Crikvu i naš narod mu kot subrat, sunarodnjak i biškup u moje ime, u ime Crikve i naše biškupije kot i u ime našega hrvatskoga naroda u Gradišću velim iskreno i od srca veliko ‘Hvala!’ i ‘Bog plati!’
 

Ovom prilikom kanim jasno reći, da sve ča se u vezi njegove Biblije povida i po novina piše ne odgovara istini. Naša biškupija i ja kot biškup nikada nismo i nećemo prepričiti izdanje ove Biblije. Ali pravi put do odobrenja ove Biblije je u cijelom svitu u Crikvi isti: Prevodjena Biblija mora se dati u Rim na odobrenje, ar je Sveto pismo liturgijski tekst i ovo odobrenje ne daje biškup ili biškupija nego Sveta Stolica u Rimu. Ovo sam i pokojnomu farniku Geošiću rekao i on mi je ovo i priznao. Žalibože su se počeli i drugi ljudi mišati u ov čisto normalni crikveni postupak, ki nisu za ovo nadležni i ne kanu ovo akceptirati. Biškupija i ja kot biškup bili smo uvijek pripravni Bibliju poslati u Rim na odobrenje i mi smo i danas tomu pripravni ako nam se Biblija da! Sveti Jeronim rekao je onu poznatu i mudru rič: ‘Sveto pismo ne poznati, zlamenuje ne poznati Kristuša! ’ To je sigurno bila i velika želja pokojnoga farnika Geošića, da se Božja rič čita, glasi i živi med vjerniki i kršćani. Pitajmo se, da li još čitamo Sveto pismo i se po njem redimo u našem svakidanjem žitku? Ovo je sigurno prvi i najvažniji duhovni teštamenat, koga nam svim skupa ostavlja farnik Geošić!”, rekao je biškup dr. Živković.
 

Nadalje opisao je djelovanje pokojnoga u vezi igrokazov i njegovu strast za žgano. Ovo dvoje poziva nas, da se ne sramujemo i gajimo naš lipi materinski jezik i našu bogatu hrvatsku kulturu i da ov dragocjeni kinč predajemo i našoj dici i mladini, da bi naša rič i kultura na ovom prostoru dalje opstala, se razvijala i druge narode obogaćivala. A kot je njegovo žgano bilo čisto, bistro, jako i oštro, tako neka i mi kot kršćani budemo jasni, iskreni, pravični, društveni i jedni drugim milosrdni ljudi, ada kot pravi brati i sestre!
 

Na kraju prodike hvalio je biškup dr. Egidije Živković Bogu, pokojnomu, fari Klimpuhu i svim, ki su pokojnoga pratili i se za njega skrbili!