Veliko obogaćenje bilo je skupno hrvatsko shodišće nedilju, 2. oktobra 2022. u Željeznu na Brigu za sve dionike, za hrvatske fare i cijeli gradišćansko-hrvatski narod. Vjerniki su došli iz svih dijelov Gradišća, posebno novi farski savjetniki i savjetnice, a s njimi i njihovi farniki ter i orguljaši, kantori i za crikvenu muziku u fara nadležni. Nadareni su krasnim duhovnim slavljem, novom “Liturgijskom pjesmaricom Željezanske biškupije” i druženjem pri obiljnoj agapi.
 

Shodišće pokrenuto je pred 125 ljeti i se drži na prvu nedilju u oktobru povodom slavlja Blažene Divice Marije od svetih očenašev.

Tako je bio početak shodišća i skupna molitva sv. očenašev, ku je predvodio rektor Joško Kuzmić. Za vrime molitve ulazili su i pišaki iz Uzlopa i se pomolili pred glavnim oltarom.
 

U 15.00 ura bila je svetačna sveta maša, ku je predvodio biškup dr. Egidije Živković a koncelebriralo je 17 svećenikov.

Srdačan pozdrav uputio je na početku biškupski vikar kan. mag. Željko Odobašić. Veselio se je ovako lipomu broju vjernikov i svećenikov ter hvalio svim, ki su došli i suoblikovali: gospodinu biškupu za predvodjenje slavlja, tamburici “Lovrenci” iz Trajštofa, ka ljetos slavi 60 ljet, kantoru Štefanu Bubiću za orguljašku pratnju pjevanja ter i za djelo sastavljenja nove “Liturgijske pjesmarice Željezanske biškupije”. “Dobrodošli!” rekao je i časnim gostom - direktoricam Karitasa Željezanske biškupije Melanie Balasković, Karitasa Sisačke biškupije Kristini Radić i sr. Smilji Čirko. Posebno hvalio je i farniku na Brigu vojnomu ordinariju mmag. ddr. Aleksandru Markusu Wesselyju za srdačno primanje ter mu kot znak hvale predao “Liturgijsku pjesmaricu Željezanske biškupije”. Pokazao je i malo izdanje ove pjesmarice za narod, ko zbog manjkanja papira nažalost nije izašlo iz tiska ter je napravljen samo mali broj na probu.
 

Za pozdrav i dar hvalio je i farnik na Brigu vojni ordinarij mmag. ddr. Wessely i rekao “Dobro došli!” svim hodočasnikom. Posebno hvalio je Gradišćanskim Hrvatom za vjernost i ovo dugoljetno hodočašćenje k Majki Željezanskoj na Brig.

Za novi početak službe je novim farskim tanačnikom u prodiki čestitao biškup dr. Živković i njim - i svim hodočasnikom - dao na put one dobre savjete, ke je apoštol Pavao dao svojemu suradniku Timoteju.

Prvi tanač: Zbudi milost Božju, ka je u tebi. Ovu milost smo primili u sv. krstu i ona je veliki Božji dar - to potvrdjuju i drugi sakramenti. Ali velika je “pogibel, da se kot kršćani u žitku aranžiramo, vjeru po našoj volji napravimo i, kot papa Franjo veli, čudakrat nek spunimo vjerske zakone i tradicije a srce nam je daleko od Boga i bližnjega.” Milost Božja se zbudja redovitim vjerskim životom, ustanovio je biškup: molitvom, čitanjem Sv. pisma, slavljenjem euharistije i klanjanjem, primanjem sakramentov, posebno sakramenta pomirenja, sv. spovidi. Tomu je potriban “najprvo osobni susret s Jezušem. Ako ovoga nimamo ostane naša vjera prazna mrtva navada, smo nek vjerski činovniki ... Kako je tužno viditi, kada su pastiri i tanačniki samo vjerski menedžeri i funkcionari! ... Uz sve naše djelo za ljude u naši fara je naše najvažnije djelo susret s Bogom u molitvi. Iz ove kontemplacije neka izvira svaka naša akcija”, naglasio je biškup i prosio, “da u vaši fara peljate ljude k Jezušu, da je ne vežete na sebe, nego na Jezuša” i s tim svaki “počne doma u vlašćoj familiji i okolici”.
 

Drugi tanač: Neka te ne bude sram zbog svidočanstva za Jezuša. “Kolika progonstva pretrpili su Jezuševi naslijedniki u povijesti i do danas još trpu, kada daju svidočanstvo za Jezuša i njegovo evandjelje. Kako izgleda naše svidočanstvo za Jezuša u našoj obitelji, fari, na radnom mjestu, u Crikvi, politiki i društvu? Nije nas čudakrat sram, da skupno molimo, idemo na mašu, zalažemo se za kršćanske vridnosti” i pomažemo bližnjim, pitao je biškup i prosio, “da u vaši fara dajete svidočanstvo za Jezuša” ter se trudimo, ostvariti troje, da fare budu opet žive, privlačljive i plodne kršćanske zajednice, ke svidoču za Jezuša: “Živom i lipo oblikovanom liturgijom, ka ljude u srcu gane - tomu pripomaže i naša nova pjesmarica. Za ovo veliko i važno djelo za naš narod hvalim našemu Hrvatskomu vikarijatu, našemu biškupskomu vikaru Željki, gospi Agnjici i nje bratu Štefanu Bubiću - Bog plati!
 

Ćutljivom brigom za bližnjega, za svakoga, ki je u stiski i nevolji.

Skromnim stilom života i pripravnošću na zajedničtvo, slogu i otvorenost prema svim.”

Treti tanač: Očuvaj tebi izručeno dično dobro, ustanovio je natpastir i pokazao, da je to kršćanska vjera, materinski jezik i hrvatska kultura - “Božji dar Tebi i meni osobno! Za ta dar ćemo pred Bogom svi odgovarati.

Vjera, jezik i kultura - ta dar smo besplatno primili od Boga, toga smo dostali od naših roditeljev i preocev. Oni i Crikva su nam pomogli, da ta dar razvijamo i s njim sebe i druge obogatimo, da bi naš narod na ovom panonskom prostoru i u budućnosti opstao i napredovao. Nismo u velikoj opasnosti, da u ovom modernom času zgubimo našu vjeru i se kot narod asimiliramo u nimškom, madjarskom ili slovačkom oceanu? Crikva, država, škola i naša hrvatska društva su važne institucije za gajenje, očuvanje i razvijanje vjere, jezika i kulture - ali nije još važnija svaka hrvatska obitelj u naši seli i fara, otac i majka, stariotac i staramajka? Kot pastir prosim vas, drage roditelje, da se ne sramujete vaše vjere, materinske riči i hrvatske kulture i da to bogatstvo i ta kinč predajete i vašoj dici i vašim unukom. Vas, drage farnike i farske tanačnike/ce od srca prosim, da i vi u vaši fara sve učinite i omogućite, ča doprinese daljnjemu opstanku i razvitku našega naroda. A našu vladu, institucije i hrvatska društva prosim, da usko suradjuju i sve činu, ne za vlašću hasan i profit, nego jedino na dobrobit našega naroda, ki neka i nadalje naše Gradišće obogaćuje - prošlo je vrime natezanja, dilenja u naše i vaše, napadanja, lažnih podvaljivanja u novina i izigravanja, sada tribamo jedinstvo i složnost. Kako veli stara poslovica: ‚Sloga je moć!’ Crikva je u prošlosti naš narod sprohadjala i se za njega brinula, ona to i danas čini i ona će to i dalje činiti kot majka i učiteljica, da ne zgubi vjeru, jezik i narodnu svist”, obećao je biškup dr. Živković i pokazao, da je Marija ostvarila ove tri Pavlove tanače u svojem žitku, ča najbolje vidimo, kada molimo i premišljavamo sv. očenaše.

Na kraju sv. maše predstavio je kantor šk. nadsavj. Štefan Bubić novu “Liturgijsku pjesmaricu Željezanske biškupije”. Hvalio je biškupu dr. Živkoviću, hrvatskim svećenikom i Hrvatskomu vikarijatu da sastavi ovu pjesmaricu.

Molitvenik “Kruh nebeski” izlazio je 1941. ljeta za vrime Drugoga svitskoga boja, a onda i “Napevka”, knjiga za orguljaše, ku je sastavio pandrofski kantor Ivan Vuković. Kada je Drugi vatikanski koncil izdao Liturgijsku konstituciju i dozvolio slaviti liturgiju na materinski jeziki - ali ne zanemariti latinski jezik kot jezik Matere Crikve -, postalo je potribno, prilagoditi i knjige za bogoslužje tim potribovanjam - tako i molitvenik “Kruh nebeski”. Zato je kantor Bubić po preuzimanju djela u vezi jačak novoga molitvenika pred 10 ljeti najprvo pregledao postojeće dobro, ko se more preuzeti, a popisao i ča je novoga potribno. Tomu mu je na dobro došlo njegovo dugoljetno iskustvo kot kantor - sada jur 45 ljet dugo vrši kantorsku službu u Cindrofu, a duga ljeta i na hrvatski shodišći - ter stručno djelo, ko je napisao pri izobrazbi za vjeroučitelja “Muzikalno oblikovanje Božje službe po II. Vatikanskom koncilu i njegovo praktično ostvarenje u farskoj općini”. Tako je vrijeda sastavio i kostur nove pjesmarice u šest dijeli: Sveta maša - Svetačna Božićna dob - Svetačna Vazmena dob - Svetačna dob kroz ljeto - Život s Bogom - Latinske jačke. U ov raspored preuzeo je 286 postojećih jačak iz molitvenika “Kruh nebeski” a poiskao 140 novih i dodao u spomenuta poglavlja.
 

Konkretno spomenuo je kot pelde novih jačak tri mašne kompozicije - jedno od prof. Štefana Kocsisa, nove jačke za advenat, ke odgovaraju sadržaju Prihoda Spasitelja, korizmene jačke s karakterom pokore, Vazmena sekvencija za Vazam ter jačku za pobožnost “Put svitla” - riči je napisao rektor Joško Kuzmić -, novu jačku u čast sv. Martina, patrona Željezanske biškupije i zemlje Gradišća, za ku je tekst napisao biškup dr. Egidije Živković, kot i kompozicije Branka Kornfeinda: “Marija, mi te slavimo”, “Celjanskoj Mariji zajačimo sad’”, “Jezuš, Jezuš, tebe ljubim ja” i druge ... Za nove jačke prevodio i prepisao je tekste autor Štefan Bubić sam, a u knjiga se najdu i njegove kompozije ...

Na kraju hvalio je i sestri Agnjici Bubić, ka je pregledala tekste i ispravila ter napravila lay-out nutarnjega dijela knjige sa 600 strani. Pokazao je i na korice, ke kažu kip sv. Cecilije za šurlami orguljov - kip je crikveni oblok cogrštofske crikve i djelo mag. Heinza Ebnera a dizaj koric Vedrana Rede iz Zagreba.
 

“Hvalim svim!” - s ovimi riči predane su knjige na put u fare, crikve, orguljašom i kantorom. Po sv. maši mogli su knjige preuzeti farniki i predstavniki far u sakrštiju. Bilo je naredjeno za svakoga i svaki se je veselio velikodušnomu daru. Knjige financiralo je Savezno kancelarstvo ter se je Hrvatski vijkarijat s njimi željio zahvaliti svim faram i kantorom za njihovu službu, posebno za vrime pandemije.

Po sv. maši su vjerniki obiljno nadareni i ukusnimi jiliši i pilom pri agapi u šatoru - fara Cogrštof je priredila jilo, ostale fare Trajštofskoga dekanata pecivo, kolače i pilo ... a za zabav je zasvirao Branko s tamburaši. Svim njim zahvalio se je biškupski vikar kan. mag. Željko Odobašić na kraju sv. maše ter pozvao vjernike na agapu.

Hrvatski vikarijat i ovim putem još jednoč veli: “Bog plati!” svim hodočasnikom u Željeznu na Brigu!

slike: Viktor Fertsak