Prilikom 250. obljetnice rodjenja prisičkoga farnika i “oca naroda i pastira vjernoga”, Jožefa Fitzka, se je 22. septembra ovoga ljeta održao u Hrvatskom muzeju na Prisiki znanstveni simpozij. Isto se je i otvorila njemu u čast bogata izložba.
Na cimitoru mu je na grobu položen vijenac a predsjednica Znanstvenoga instituta Gradišćanskih Hrvatov, mag. Zlatka Gieler, je pozdravila diozimatelje i je pokazala na plodnoga vjerskoga pisca u 19. stoljeću. Sadašnji prisički farnik Dömötör László je izmolio mrtvački oficij i smo na ugarskom jeziku izmolili “Oče naš” i “Zdravu Mariju” za dušu pokojnoga.
Slijedilo je otvaranje izložbe u muzeju, ki je rodni stan židanskoga farnika Štefana Dumovića i ki ga je dao prenačinjit u kulturni dom. Akademik dr. Nikola Benčić i dr. Sandor Horvath su dali uvodne riči k izložbi, ka na malo manjem prostoru daje dobar uvid u životno djelo farnika Jožefa Fitzka. Izložena su mu u prvom redu sva njegova izdanja, ka je objelodanio, tokom njegovih študij u Kisegu i u Sambotelu, dokumenti iz njegovoga rodnoga mjesta Boreča u današnjoj Sloveniji u Prekmurju, farska kronika fare Prisike kot i drugo zanimljivo o djelovanju rodovitoga književnika Fitzka.
Slijedila su predavanja: dr. Šandor Horvath o Jožefu Fitzku i Crikvi med Hrvati u zapadnoj Ugarskoj; dr. Nikola Benčić o književnom stvaralačtvu Jožefa Fitzka i dr. Sanja Vulić o hrvatskom jeziku Slovenca Jožefa Fitzka. Nina Zver, r. Horvath, je referirala o slovenskom jeziku Hrvata Jožefa Horvatha, farnika rodom iz Velike Narde.
Pjevački zbor “Zviranjak” iz Prisike je muzički oblikovao priredbu.
Farnik i pisac nabožnih djelov je rodjen 15. marca 1772. u mjestu Boreča, za duhovnika je zaredjen 14. septembra 1799. u Juri. Kapelansko mjesto mu je bilo tada trojezični (nimško, hrvatski, ugarski) Rosvar, sada Bratislava-Rusovce. Dojde za farnika na Prisiku, kade službuje 41 ljeto dugo i kade i umre 28. novembra 1843. Od 1835. do smrti obavlja službu desetnika lučmanskoga dekanata.
Izdao je:
1. Kratak pregled Staroga i Novoga zakona (Šopron 1824.).
2. Razlaganje velikoga Katekizmuša (Šopran 1836.).
3. Nova hiža zlata (Šopran 1829.) i Novo marijansko cveće (Kiseg 1837.) je predjelao po molitveniki p. Lovre Bogovića i p. Šimona Knefacza. Obadva molitveniki su doživili već izdanj.
4. A.B.C. knjižice za dicu “Horvaczkoga naroda”, Budim 1836.
U rukopisu mu je ostao jačkar s 150 jačkami, ke je sam komponirao (pred 1836.) i Kratak sažetak Staroga zakona (isto pred 1836.).
Ada velika književna djelatnost u 19. stoljeću, ka je i dugo po njegovoj smrti bila mjerodavna za vjerski žitak Gradišćanskih Hrvatov. Slava mu!
slika: Timea Horvath