Petak, 11. novembra je Željezanska biškupija svetačno proslavila svojega zagovornika sv. Martina, patrona i zemlje Gradišća. Časni gost Željezanske biškupije je bio kardinal Jean-Claude Hollerich, predsjednik Komisije katoličanskih biškupskih konferencijov Europske unije (ComECE) i generalni relator Biškupske sinode. Skupa s željezanskim biškupom mons. dr. Egidijem Živkovićem svečevao je svetačnu sv. mašu u 9.00 ura u stolnoj crikvi u Željeznu, pri koj su sudjelovali mnogi svećeniki, dijakoni, predstavniki politike i društva ter vjerniki iz svih krajev Gradišća i Željezanske biškupije.
 

Martinja počela je jur četvrtak, 10. novembra na predvečer s bicantinskom vešperom kot molitvom za mir, a završila je s ophodom dice s laternami na Martinju u 17.00 ura od dvorca Esterhazy do stolne crikve, kade su primila blagoslov. Značajne su bile i riči kard. Hollericha pri otpodnevnom slavlju na Martinju u stolnoj crikvi u 14.00 ura.

Ljetošnja Martinja Željezanske biškupija stala je u znaku solidarnosti, pravičnosti i trsenja za mir. U prodiki pri svetačnoj sv. maši je kardinal Hollerich pozvao na novu kulturu dilenja.

Diliti odnosno solidarnost razumljeno na pravi kršćanski način, je već nego davati od obiljnosti. Sveti Martin, ki je - slično kot danas - živio u vrimenu prelaza, nam je to pokazao: Jedna polovica opreme rimskoga vojaka je bila imanje rimske države odnosno vojske, a druga polovica je bilo njihovo privatno posjedstvo. Tako je sveti Martin, kada je podilio svoj plašć, darovao sve, ča je imao. Postavio se je na isti stepen s prosjakom ter je ovako uspostavio pravičnost, naglasio je kardinal: “Ča ne bi bilo lipo, kada bi si mogli reći, da je sve to, ča imamo, dar Božji? - Dar, ki nam je povjeren. Ki uopće nije naš i koga si s drugimi dilimo.” To je ali “i za biškupe” sve drugo, nego jednostavno, mislio je kardinal Hollerich.
 

U ovakovom držanju dilenja i medjusobne skrbi more nastati nova kultura. Tomu je potribno ali već od “prividnoga kršćanstva”, opomenuo je kardinal i samokritično nastavio: I biškupi nisu očuvani od ovoga prividnoga kršćanstva: “Moli se brevijar, ide se na klanjanje u kapeli. Sveta maša se svečuje. A onda se donese odluka, po drugi kriterija nego po evandjelju. A onda nimam pravo. Ar: Molitva i maša moraju mi pomoći, da su te 24 ure dana ispunjene ljubavom, kršćanskimi misli i čini.”
 

Kard. Hollerich pokazao je na izreku: “Automatski se ne postane autom, ako se svaki tajedan 40 minut stoji u garaži.” A tako je i s kršćanstvom. Ne postane se automatski kršćanom, ako se svaku nedilju ide na sv. mašu. U Euharistijskom slavlju morali bi se vjerniki dati oblikovati i preminiti ter postati ljudi, ki ljubu, dilu i su konačno beskrajno srićni.

A dilenju sliši, tako kard. Hollerich dalje, da se bližnji ne odsudi, nego prihvati i prati. Diliti čas, je osebujno važno u sadašnjem hitro živećem svitu: “A kada našoj dici predamo ove prakršćanske vridnosti, onda ćedu biti srićni ljudi”.

Luksemburški nadbiškup bavio se je i s bojem u Ukrajini ter je naglasio neophodno kršćansko zalaganje za mir. “Sigurno se mora mir braniti i oružjem. To smo bili zabili ter se sada ponovno naučili. Ali samo to nije dovoljno. (...) Najviši otpor, koga moremo doprimiti, je otpor ljubavi.” Konačno će kultura ljubavi triumfirati nad bojem, je kardinal osvidočen ter je dodao: “To će stati aldovov. Crikva broji i mnoge mučenike. Ali jedino ljubav će triumfirati, ar Bog je ljubav.”
 

Na kraju sveta maše uputio je biškup dr. Egidije Živković srdačan pozdrav svim nazočnim - posebno časnim gostom, ki su sudjelovali: grčko-pravoslavni metropolit Arsenios (Kardamakis), evangelički superintendent Robert Jonischkeit i biškup u m. dr. Pavao Iby.

Muzikalno oblikovali su svetu mašu zbor vjeroučiteljev/ic Željezanske biškupije, tamburica “Koprive” iz Petrovoga Sela u Ugarskoj i limena glazba Gradišćanske policije. Po sv. maši dilili su se opet “Martinovi roglići”.

Vešpera i molitva za mir na predvečer

Jur četvrtak, 10. novembra je u 18.00 ura bila u stolnoj crikvi bicantinska vešpera za mir u Ukrajini. Predvodili su ju generalni vikar katoličanskih Istočnih Crikav u Austriji, Yuriy Kolasa, kardinal Hollerich i biškup dr. Živković. Biškup dr. Živković izrazio je u svoji pozdravni riči, kako je pogodjen od nevolje ljudi u Ukrajini ter je pozvao na pojačanu molitvu, ali isto tako i na materijelnu pomoć. Ljudi u Gradišću neka na Martinju postanu “svitlonoše i glasniki mira” ter “nosu ufanje, batrenje i zaufanje u svit”. On čvrsto moli za mir u Ukrajini, rekao je biškup ter: “Daj, Bože!”, da postane pomirenje moguće.
 

Direktorica Karitasa Željezanske biškupije Melanie Balasković je pri vešperi citirala iz pisma grčko-katoličanskoga biškupa Vasyla Tuchapetsa iz Charkiwa, ki je informirao o neopisivoj nevolji. Sela u okolici Charkiwa su od ruskoga napada teško uškodjena, tako da ljudi u varoši išću obrambu. Ali od striljanja su obloki na mnogi zgrada razbiti, tako da je prva zadaća, skrbiti se zato, da je toplo u stani. Dalje tribaju ljudi hranu, toplu opravu i medikamente, - lijek je najvažnije, ar zbog mrzloga vrimena dojdu i betegi. Crikva dili toliko pomoćnih sredstav kot nek moguće, ali ona triba pomoć od zvana.
 

Prilikom Martinje prosi Željezanska biškupija i Karitas Željezanske biškupije za dare pod geslom “Obloki za smrzeće” u zimi za ljude u bombami zničenom varošu Charkiw u Istočnoj Ukrajini.

Dare morete poslati na konto Karitasa Željezanske biškupije, IBAN: AT34 3300 0000 0100 0652, BIC: RLBBAT2E, oznaka: Martinstat Winterhilfe.

Otpodnevno slavlje na Martinju

Na Martinju je bila u 14.00 ura zahvala i molitva u stolnoj crikvi. Razgovor s kard. Hollerichom je peljala direktorica Karitasa Željezanske biškupije Melanie Balasković.
 

Ponovno potvrdio je luksemburški nadbiškup kardinal Jean-Claude Hollerich, ki je i generalni relator Biškupske sinode, da vidi Katoličansku Crikvu sa Sinodalnim procesom na dobrom putu. Svakako sinoda nije sinoda po načinu “od odzgor doli”, nego se izvršuje slušajuć glase kršćenih, po ki djeluje Duh Sveti. Suprotivno nije za njega hijerarhijski model Crikve već aktualan. To je pri dosadašnjem Sinodalnom procesu jur već nego jasno postalo. “Mi svi smo Crikva, narod Božji, biškup isto sliši tamo. Većkrat ide najper, većkrat u sredini, većkrat na kraju.”
 

Ovo slušanje na narod Božji je pred svim za crikveno ravnateljstvo od posebne važnosti. Kardinal Hollerich povidao je i o vlašći iskustvi, da se na primjer uvijek trsi, dojti s mladimi u kontakt, da spozna njihov životni svit i okolnosti, ke se stalno minjaju. Ča drugi ljudi u svoji obitelja doživu, je duhovnikom manje moguće: “Ako se kot biškup uvijek nek s istom malom grupom opkružujem, ka isto misli kot ja, ter se mi medjusobno uvijek utvrdjujemo, onda zgubimo kontakt sa stvarnošću.
 

Naravno da je narod Božji različno hitro na putu, “a ni svi nisu u isti kolina, neki i malo već na desno ili na livo”. Ali, tako kardinal: “Ako pri ovom kretanju-na-putu na Kristuša gledamo, ki ide u našoj sredini, onda vidimo po njem uvijek i našu braću.” Ovu braću triba uvijek prihvatiti prem sve različitosti.

“Hod’mo ov put skupno i učimo se jedni od drugih”, apelirao je kardinal. Različna iskustva i mišljenja morala bi se viditi kot obogaćenje. U ovoj vezi obrnuo se je kardinal i protiv “europskoga kršćanstva, ko uvijek zapovida”. U pogledu na evangelizaciju rekao je kard. Hollerich: “Kada se ljudem uvijek prvo obrnem s moralom, onda se nijedan neće zanimati za kršćanstvo. Ali ako govorim o žitku, kako sam od Kristuša fasciniran, onda ljudi poslušaju.”

Po razgovoru podilila su se i priznanja i odlikovanja zasluženim suradnikom/cam Karitasa za 10, 15, 20 ljet djela.

Časni znak Željezanske biškupije u zlatu dostali su Wolfgang Werderich, ravnatelj prometnih poduzeć Gradišća, i inž. Alois Kögl, umirovljeni predstojnik Gradišćanskih ognjobrancev.
 

Biškup dr. Živković predao je i dvoja papinska odlikovanja vjernim suradnikom Željezanske biškupije, ki su ovo ljeto stupili u mirovinu.

Vitez reda sv. pape Silvestra postao je dugoljetni ekonom i direktor Financijske direkcije Željezanske biškupije Richard Dienstl, a komtur reda sv. pape Silvestra dostao je Herbert Hafner, ki je bio već od 45 ljet suradnik - poslidnja ljeta direktor kancelarije - u Biškupskom ordinarijatu u Željeznu.

Od srca čestitamo odlikovanim!

slike: Diözese Eisenstadt / Franz Josef Rupprecht