2.
nedilja adventa/liturgijsko ljeto A
Liturgie
1. nedilja adventa/liturgijsko ljeto A
Datum:
27.11.2022
|
1. Štenje Knjige Izaije proroka
Iz 2,1-5
|
1. Štenje Knjige Izaije proroka
1 Govor Gospodinov Izaiji, sinu Amosovomu, o Judeji i
|
|
2. Štenje Pisma sv. Pavla Rimljanom
Rim 13,11-14
|
2. Štenje Pisma sv. Pavla Rimljanom
Braća! ar je sada bliže naše spasenje, nego li kad smo primili vjeru. 12 Noć je minula, a dan se je približio. Othitimo zato djela škurine ter si oblicimo oružje svitlosti. 13 Hodimo pošteno, kot po danu: ne u prikoredni gošćina i pijanstvu, ne u nečistoći i raspušćenosti, ne u svadji i nenavidnosti, nego oblicite si Gospodina Jezuša Kristuša, ne brinite se toliko za tijelo, da se ne zbudu u njem poželenja. |
Evandjelje po Mati
Mt 24,37-44
U onom vrimenu reče Jezuš svojim učenikom:
37 “Kot je bilo u dani Noea tako će biti i pri dolasku Sina
človičanskoga.
38 Ar kot su u dani pred potopom jili i pili, ženili se i udavali
ča do onoga dana, kad je Noe stupio u barku,
39 i nisu upamet zeli, dokle nij došao potop i sve odnesao,
tako će biti i pri dolasku Sina človičanskoga.
40 Onda hte biti dva na polju: jedan će se gorizeti, a drugi ostaviti.
41 Dvi žene hte mliti na malinu. Jedna će se gorizeti, a druga
ostaviti.
42 Zato virostujte, ar ne znate, na ki dan će dojti Gospodin
vaš!”
43 To pak znajte: Ako bi hižni otac znao, ku uru će dojti tat,
stražio bi i ne bi dopustio, da prokopa hižu njegovu.
44 Zato budite i vi pripravni, ar će Sin človičanski dojti u onoj
uri, ku vi ne znate.”
|
Pripjevni psalam
Ps 122 (121),1-2.3-4a.(4b-5.6-7).8-9
|
Obradovao sam se, kad su mi rekli: “Hodmo u stan Gospodinov!”
1 Obradovao sam se, kad su mi rekli: * “Hodmo u stan Gospodinov!” 2 Glejte, naše nam noge već stoju * Jeruzalem, na tvoji vrati.
3 Kao grad si, Jeruzalem, gradjen, * od svih stran čvrsto utvrdjen. 4 Tamo plemena, Gospodinova plemena gazu, * (po Izraelovom zakonu ime Božje da slavu.
5 Jer tamo stoju sudske stolice, * Davidovoga doma stolice.
6 Molite za to, ča mir Jeruzalemu daruje, * neka sigurni budu svi, ki te ljubu. 7 U tvoji zidina mir neka vlada, * sigurnost u tvoji palača.)
8 Zarad braće i rodbine svoje govorim: * “Mir neka vlada u tebi!” 9 Zarad doma Gospodina našega Boga * prosit ću tebi sva dobra. |
Predigt
Pripravljanje na dolazak živoga Boga
Autor:
Ive Šmatović
Prva nedilja adventa u ljetu/A nam poručuje, ča imamo činiti na zemlji do drugoga Božjega dolaska. Pred razlikovanjem prvoga i drugoga Božjega dolaska moramo shvatiti punu potvrdu adventa i hitno opominjanje, ko je sadržano u njem: Bog je na putu k nam! Ovo je bilo sve jače pred-ćutenje Staroga Zakona. Ovo je bilo neposredno slutenje i predosjećaj Ivana Krstitelja, ki polag svih trih sinoptičarov nije željio ništ drugo činiti, nego pripraviti u pustini put Gospodinu. On nazvišćava sud, ki razdilja: “Ar je već položena sikira na žilje stabalja” (Lk 3,9).
Ča dojde po Njem, je poslidnja Božja odluka za svit. Dolazak Božji nije samo povijesna činjenica, nego dogodjaj u povijesti spasenja. Ovo je sada čvrsta vjera Crikve Kristuševe: “opet će priti u slavi i njegovomu kraljevstvu ne će biti kraja”. Svi tri liturgični teksti nedilje su usmjereni na ov Božji dolazak. Želju nas probuditi iz sna i nemara; opomenuti nas, da čekamo Gospodina. “Boki vaši neka budu opasani i svitiljke nažgane u ruka vaši” (Lk 12,35). Sveti Pavao u drugom štenju to uporno prosi na osobiti način: da moremo pokazati Božje samopribližavanje u vrimenu vlašćega života. Bog se je jur približio od časa našega obraćenja. Evandjelje ostaje potpuno uporno pri sličnoj budnosti. Ne misli na to, more li se Božji dolazak promatrati u zemaljski odnosi. Bog stupi u povijest takorekuć vertikalno s višine, za sve dolazi u on čas, kada se ne očekiva, ravno zato ga triba uvijek čekati.
Tražena budnost zahtjeva pred svim samorazlikovanje od trke svita prez ufanja, svita, ki u svakom slučaju ima unutarsvitske cilje, ali ke ništ bitno ne minjaju svakodnevne navike: “jisti, piti i ženiti se” prez previdjenja, da s Božjim dolaskom more na njih provaliti, - ča sličnoga potopu. Pavao ovo čisto ljudsko uznemirenje zove “djela škurine”, ar nisu učinjena u redu svitlosti, ka će dojti. Ukoliko je zemaljsko, nije manje cijenjen u toj svitlosti. “Jilo i pilo” ostanu, ali ne “prikoredne gošćine”, ženidba ostane, ali ne “u nečistoći i raspušćenosti”, istotako ostanu djela po polji i u malinu, ali “prez svadje i nenavidnosti”. I ako je ovo sve zemaljsko, upravlja se i vlada Božjim očekivanjem i tako ograničeno na potribno. Uznemirenje je svita san, prispio je bolji čas za probudjenje. I jur je to prebudjenje počelo, elemenat svitlosti (nikako ne u tom smislu kot današnji liberalni slogen), neko naoružanje kot s “oružjem svitlosti”, za borbu protiv ponovnoga samousnivanja u povijesti svita udaljenoga od Boga.
Veliko Izaijino početno vidjenje (u prvom štenju) pokazuje, da su oni, ki očekuju Boga, duhovna gora, u čijoj svitlosti se svi narodi moru snajti, ar jedino odanle dojde “pravda u svadju narodov”, jedino se onde neprestani unutarsvitski boj smiruje u mir Božji, jedino onde more po sebi škuri svit pojti “putem u svitlosti Gospodinovoj”. To se sigurno neće dogoditi - po bilo starozakonskom bilo novozakonskom pogledu - prez dilidbe i suda: jedan se gorizame, drugi ostavlja. Obećanje Boga mora imati u sebi istotako grožnju za gluhi svit.
Grožnja zapravo u smislu opomene, da budemo budni i pripravni. Za budne Božji dolazak nikako nije razlog straha. Kada Bog dolazi, “podignite glave, ar se približuje spasenje vaše” (Lk 21,28).
