1.
nedilja adventa/liturgijsko ljeto A
Liturgie
0. Narodjenje Gospodinovo - Božić
Datum:
25.12.2022
|
1. Štenje Knjige Izaije proroka
Iz 52, 7-10
|
1. Štenje Knjige Izaije proroka 7 Kako su nam mile po gora noge glasonoše radosti, ki mir nazvišćuje, dobru vist donaša i spasenje proglašuje, ki Sionu veli: Tvoj Bog je kralj! 8 Čuj, tvoji izvidjači dižu glas, kliču od veselja svi. Ar svojimi očima vidu povratak Gospodinov na Sion. 9 Zakličite svi od veselja, vi razvaline jeruzalemske. Ar Gospodin batri svoj narod, otkuplja Jeruzalem. 10 Otkrio je Gospodin svoju desnicu pred očima svih narodov. Svi kraji zemlje gledaju spasenje Boga našega. |
|
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Židovom
Žid 1, 1-6
|
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Židovom
1 Braća. Bog, ki je nekada mnogo puta i različnim načinom govorio ocem po proroki, 2 govorio je nam u ove poslidnje dane po Sinu, koga je postavio za jerba nad svim, po kom je i svit stvorio. 3 On je svitlost dike njegove i živa slika bivstva njegovoga. On nosi sve riču svojom punom zmožnosti; i očistivši nas od grihov, sidi na desnu stran veličanstva (Božjega) na višini. 4 Onde je postao za toliko uzvišeniji od andjelov, za koliko odličnije od njih je ime pojerbao. 5 Ar komu andjelu je kada rekao: „Ti si Sin moj, ja sam te danas rodio?“ I opet: „Ja ću mu biti Otac, i on će mi biti Sin?“ 6 I opet, kad prvorodjenoga zapelja u svit veli: „Neka mu se klanjaju svi andjeli Božji.“ |
Evandjelje po Ivanu
Iv 1, 1-18 * ili kraće: Iv 1, 1-5. 9-14
1 U početku biše Rič, i Rič biše pri Bogu, i Bog biše Rič.
2 Ova biše u početku pri Bogu.
3 Sve je po njoj postalo i prez nje nije ništa postalo, ča je
postalo.
4 U njoj biše Ïivot, i Ïivot biše svitlost ljudi.
5 I svitlost je svitila u škurini, a škurina ju nije prijela.
[6 Poslan biše človik od Boga, komu biše ime Ivan.
7 Ov je došao za svidočanstvo, da svidoči za svitlost, da bi
svi vjerovali po njem.
8 On nij bio svitlost, nego da svidoči za svitlost.]
9 Prava svitlost, ka rasvićuje svakoga človika, došla je na
ov svit.
10 Na svitu biše i svit je po njem postao i svit ga nij upoznao.
11 U svoje vlašće je došao, a svoji ga nisu primili.
12 A ki su ga primili, onim je dao moć, da budu sini Božji; onim,
ki vjeruju u ime njegovo,
13 ki nisu rodjeni ni od krvi, ni od volje tijela, ni od volje muža,
nego od Boga.
14 I Rič je tijelom postala i med nami prebivala i vidili smo diku
njegovu, diku kot jedinorodjenoga od Oca, punoga milosti i
istine.
[15 Ivan svidoči za njega i viče: “Ov biše, za koga sam rekao: Ki
za manom dohadja, mene je pretekao, ar je bio prije mene!”
16 I mi svi smo primili od punoće njegove, milost na milost.
17 Ar je zakon dan po Mojzešu, milost i istina došle su po
Jezušu Kristušu.
18 Boga nikada nigdo nije vidio; jedinorodjeni Sin, ki je u
krilu Oca, on ga je očitovao!]
|
Pripjevni psalam
Ps 98 (97), 1. 2-3b. 3cd-4. 5-6
|
Vidili su svi kraji svita spasenje našega Boga.
1 Pjevajte Bogu pjesmu novu,* jer je učinio čudesna djela. Desna njegova pobjedu daje,* sveta ruka njegova.
2 Bog nam očituje spasenje svoje,* pred narodi pravdu svoju objavlja. 3 Spominja se svoje milosrdnosti* i svoje vjernosti Izraelovom domu.
Vidili jesu svi kraji svita* spasenje našega Boga. 4 Kličite Bogu, kliči sva zemlja,* kliči, raduj se i pjevaj.
5 Uz glazbu na citari pjevajte Bogu,* uz citaru psalme pjevajte njemu. 6 Uz glazbu trubljov i rogov* kličite Kralju, Bogu svojemu. |
Predigt
Radosne visti Božića
Autor:
Ive Šmatović
Najvažnija božićna vist je: u početku Rič postane tijelom. U silnom Ivanovom predgovoru (Iv 1,1-18) širi se pred nami cijela punina Božanske nakane spasenja. Istina je, ima u povijesti Svidoka, ki kot Prethodnik smjera na najveću stvar; a ta najveća stvar je ulazak na naš svit Onoga, ki je u početku bio kod Oca Bog prije svega svita, i ki je kot Sin Božji stvorio svemir, sve ča je u svitu, oživio ga i prosvitlio. Božić nije nutarpovijesni dogodjaj, nije samo jedna činjenica svitske historije. Božićna poruka nazvisti prelom vječnosti u vrime. Tako i goristanje Gospodinovo neće biti čisto nutarpovijesni dogodjaj, nego povratak Goristaloga iz povijesti u vječnost (povijesna stran vazmene činjenice je smrt Kristuševa i pokop). Nutarpovijesni je bio Zakon, uzdruženje Boga i človika, po Mojzešu dan. Mojzešev jerb glasi spasonosnoga Boga: živi Bog je jedini i vječni Bog, on je iznad svita, i osobni, u istu dob “obrnut svitu i človiku”.
Zakon nazvišćava Istinskoga izlagatelj Boga, ki je “obrnut k srcu Očevomu”, ki je prava svitlost, ka je na svit došla. Jedinorodjeni Sin Božji, utjelovljen po Duhu Svetom od Marije Divice, naš Spasitelj, je očitovao nam Boga takovim, kakov je On, tj. kot milost i istina. Istina znači: “Takov je Bog”, a milost znači: “Bog je čista besplatna ljubav”. On Prvi med svimi, on more sada dojti na svit, u svit, koga je on stvorio i ki njemu pripada. I ako ga tolikimi ne poznaju i ga ne primu, nam ipak, ki mu vjerujemo i ki ga ljubimo, dana je milost, da ga primimo u sebe i po njem, s njim i u njem “postanemo dica Božja”. Božić nije samo njegovo rodjenje, triba biti istotako s njim naše rodjenje od Boga.
Aktualnost Božića je: “danas sam te rodio”. Drugo štenje iz Pisma svetoga Pavla Židovom slično govori o božanstvu utjelovljene Riči: dokle Ivan već naglašava alfu, sada se stavlja naglasak na omegu: mnogo Božjih riči je došlo prije. “U poslidnjem vrimenu”, na kraju povijesti, u omegi, Otac je sabrao sve u jednu jedinu Rič. Ali to poreklo i ta kraj svih stvari, dogodjajev je u ovom “danas”. U Bogu nima ni prošlosti ni budućnosti, nego vječno danas, i to vječno danas postaje prisutno u vrimenitoj stvarnosti. Ovo ne znači samo, da ono, ča se je dogodilo dosada, - ono starozavjetno, - bilo oduvijek zora ovoga “danas”, nego još već, da ulazni danas vječnoga dogadja u Bogu nikada ne more postati vrimenita prošlost. Nije nek na svaki božićni svetak ovo sada Božjega dolaska na svit iznova suvrimeno; ono ne more ne biti prisutno časa u svakidanjoj običnoj stvarnosti. Svetki nas opominjaju, nas zaboravne ljude, da se jedino Božji dolazak u povijesti ispunja svaki put sada. Gospodin, ki uvijek dolazi, uvijek nanovo dolazi; ne udaljuje se nikada, da bi iznova mogao dojti. To pred svim valja razmišljanje za svaki njegov euharistijski dolazak.
Božićni glas je neograničen: “svi kraji zemlje gledaju spas”. U prvom štenju prorok uvodi dva početke: na prvo mjesto egzistenciju nazvistitelja radosti, ki nazvisti Gospodinov dolazak. Prez ovoga izdržljivoga pozivanja i prez “klicanja” nazvistiteljev mogli bi morebit zaboraviti suvrimenost Gospodinovoga dolaska. Glasonositelji su proroki Svetoga pisma, a u Crikvu glasniki su sveci i svi, ki su nadahnuti Duhom Svetim. Drugi elemenat je: Crikvena poruka radosti nije nepoznata tajna nauka samo u oštro tajnom okrugu, nego je otvoreno nazvišćenje svitu. “Otkrio je Gospodin svoju desnicu pred očima svih narodov, da svi kraji zemlje gledaju spas Boga našega”. U Kristuševom očitovanju nima ništ shranjenoga. Jezuš će reći pred Pilatom. “Ja sam javno govorio svitu. Uvijek sam poučavao u sinagogi i u jeruzalemskoj crikvi, kade se skupljaju svi Židovi” (Iv 18,20). Dubina njegovoga očitovanja je sve od početka “javna sveta tajna”.
