1.
nedilja adventa/liturgijsko ljeto A
Liturgie
3. nedilja kroz ljeto/liturgijsko ljeto A
Datum:
22.01.2023
|
1. Štenje Knjige Izaije proroka
Iz 8,23b-9,3
|
1. Štenje Knjige Izaije proroka
23b U prvom vrimenu je bila zanemarmetana zemlja Zebulon |
|
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Pavla Korintijanom
1 Kor 1,10-13.17
|
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Pavla Korintijanom
10 Opominjam vas, braća, za ime Gospodina našega Jezuša Kristuša, da svi jednako govorite i da ne bude med vami raskolov, nego da budete potpuno jednoga ćutenja i jednoga mišljenja. 11 Klojini ljudi su naime javili za vas, braća moja, da su svadje med vami. 12 To mislim, ča pojedini od vas govoru: Ja držim s Pavlom, a ja s Apolonom, a ja sam Kefin (to je Petrov), a ja stojim uz Kristuša. 13 Ča je znamda Kristuš razdiljen? Ča su Pavla raspeli za vas? Ili ste u ime Pavlovo pokršćeni? 17 Jer Kristuš me nije poslao da krstim, nego da nazvišćujem Evandjelje, (i to) ne zvonkimi mudrimi riči, da se ne zame moć križu Kristuševomu. |
Evandjelje po Mati
Mt 4,12-23 ili kraće Mt 4,12-17
12 U onom vrimenu kad je Jezuš čuo, da je Ivan zatvoren,
projde najzad u Galileju,
13 i ostavivši varoš Nazaret došao je i stanovao pri jezeru
u varošu Kafarnaumu, u krajini Zabulona i Neftalija,
14 da bi se spunilo, ča je rekao prorok Izaija
15 “Zemlja Zabulona i zemlja Neftalija, primorski kraj
prik Jordana, Galileja poganska:
16 Ljudstvo, ko sidiše u škurini, vidilo je veliku svitlost, i onim,
ki su sidili u zemlji smrtnoga sinja, skazala se je velika svitlost.”
17 Od tada je počeo Jezuš prodikovati i glasiti: “Činite
pokoru, ar je blizu kraljevstvo nebesko!”
18 Idući pak Jezuš uz morje Galilejansko vidio je dva brate:
Šimona, ki se zove Petar, i Andriju, brata njegovoga,
kako hitaju mriže u morje (ar su bili ribari).
19 I reče im: “Naslijedujte me i učinit ću vas ribarom ljudi!”
A oni ostavivši odmah mriže naslijedovaše ga.
21 I išavši dalje odanle vidio je druge dva brate: Jakova,
sina Zebedeja, i Ivana, brata njegovoga, u plavčici, kako
krpaju s Zebedejem, ocem svojim, mriže svoje; i pozvao
je je.
22 A oni su odmah ostavili plavčicu i oca i prošli za njim.
23 Onda je Jezuš obišao svu Galileju učeći u sinagoga njihovi
i nazvišćujući Evandjelje kraljevstva (Božjega) i vračeći
svaku nevolju i svaku bolest med ljudstvom.
|
Pripjevni psalam
Ps 27 (26),1.4. 13-14
|
Gospodin mi je svitlost i spasenje. 1 Bog mi je svitlost i spasenje, koga ću se bojati? Gospodin je štit života moga, pred kim ću drhtati?
4 Za jedno prosim Boga, samo to jedno ja tražim: * da u Gospodinovom stanu stanujem sve dane svoga života, da gledam milinu njegovu * ter dom njegov pohadjam.
13 Vjerujem, da ću u zemlji živih * Gospodinova viditi dobra. 14 Čekaj na Gospodina, ojunači se, * neka srce tvoje ojača, u Gospodina se ufaj! |
Predigt
Inicijativa evandjelja
Autor:
Ive Šmatović
Prorok nazvisti izlazak svitlosti. Ali ništ se ne čini na brzinu. Svitlost Božja se pomakne postupačno. Jezuš se je polag evandjelja, potom da je Krstitelj došao u uzu i je zatvoren, povlačio u Nazaret (Lk 4 i dogadjaj u Kani), zatim odavle u Kafarnaum, i najde suprotstavljanje kot i u Nazaretu. Galileju je ravnateljska-centralna Judeja, iz ke se očekivalo spasenje, držala kot duhovno tamno i polupogansko područje.
Ali zapravo je nad tim “poganskim područjem” (1. štenje) - “more li dojti iz Nazareta ča dobroga?” (Iv 1,46) - , a ne nad svetim gradom izišla svitlost u “velikom klicanju”. Mjesta svetačnoga djelovanja ili mjesta Gospodinovih skazanj istotako su gusto shranjeni kuti. Pokidob Jezuš, kot učitelj, dolazi iz te polužidovske i polupoganske pokrajine i onde počne svoje djelovanje, to je kot neko proročtvo. Ali na kraju su svi dosada Židovi, kot i pogani, “u krajini sinja smrti” stanovali. Samo Jedan se more odrediti kot “svitlost svita” i kot “svitlost života” (Iv 8,12). Zbog grihov naroda nije došlo čudno prominjenje, ča je bilo prorokovano: “Čekali smo svitlost, a ono škurina; i vidilo, a ono u škurini hodimo” (Iz 59,9).
Ali Jezuš, svitlost, ki izlazi, ne želji sam djelovati. Svaki človik, isto tako Človik-Bog, človik je s drugimi. Zato odmah sebi zimlje suradnike, kim načelno obećava, da će od njih, jednostavnih ribarov, učiniti ribare ljudi. Oni su odmah prošli za njim. Za sada ih ne vidimo, da djeluju sami za sebe. Tribaju najprije naučiti, gledati i shvatiti ono, ča On čini. Samo potom moru nazvišćavati poruku Božjega (nebeskoga) kraljevstva i (njegovim posredovanjem) liječiti ljude od njihovih boli. Sada su kontemplativi, da na vrijedi moru biti poslani zarad Jezuševih ciljev (prisp. Mk 3,14-15: biti s njim i da je pošalje).
Zadaće, ke su odmah primili, bit ćedu sposobne za svakoga pojedinoga. U zajednici, u koj je Jezuš izibrao učenike, nima kolektivizma niti individualizma. Sveti Pavao naračunava stav jedinstva nutri u Crikvi (u drugom štenju), iako na drugom mjestu (Rim 12; 1 Kor 12) reče razlikovanje službi svakoga pojedinca. U Crikvi su svagdar isključeni “svadje i raskoli” i “partije”, ke se imenuju i suprotstavljaju prema odredjenim peljačem. “Je znamda Kristuš razdiljen?” Povijesti izibranja (apoštolov) pokazuju, da svi pozvaniki sve ostavljaju zbog ljubavi prema jedinoga Kristuša (u istu dob ostavljaju svoja osebujna mišljenja, ka su dosada imali) i u odnosu prema Njemu, jedinomu peljaču (glavi), su jedni u Duhu. Hod s Kristušem na kraju će biti put prema križu. Ako na tom putu prevladava svadja i raskol, onda je “prez vridnosti postao križ Kristušev”.
