U nediljnom nauku se sva troja svetopisamska štenja medjusobno dopunjavaju. U sredini stoji evandjelje “Blaženstva”. Osmera blaženstva (kot i cijeli Govor na brigu, Mt 5-7) postaju shvatljiva jedino, ako krenemo na put od Kristuševoga lika i njegove sudbine. Kristuš ne kani u zatvorenom zemaljskom okviru dati moralnu pouku za Božje kraljevstvo, nego s oduzimanjem Božjih snagov. On nije vračitelj, nije psiholog, nego Spasitelj. Prvo štenje pokazuje pretpovijest, ku Jezuš preuzima i ispunja, a drugo štenje pokazuje nasljednu povijest Crikve, ku Bog čvrsto oblikuje na osnovi Kristuševoga uzorka.
 

Jezuševo podučavanje u evandjelju je direktno upravljeno njegovim učenikom, dakle osobam, ke su pripravne ne samo da mu pripadaju, nego da idu s njim. Osmera blaženstva (Mt 5,3-10) su ravno njim upućena. Ča Jezuš ovde programatski kaže, nije moral svega svita, koga bi svaki mogao shvatiti, nego je čisti izraz njegove najosobnije zadaće i sudbine. - On je ostao siromah zarad nas, plače nad Jeruzalemom, krotak je i blag prez prisile, nad kim se važge i lomi sva moć svita, on gladi i žaja za Božjim kraljevskim vladanjem, dokle je nije ostvario umrivši od žaje.
 

On objavljuje i ostvaruje na zemlji Očevu milosrdnost, on ima čisto srce, ko neprestano gleda nebeskoga Oca, on je, kako Pavao veli, “naš mir” ukoliko je neprijateljstvo usmrtio u svojem raspetom tijelu (Ef 2,14-17). On je progonjen od strane cijeloga svita, ar je utjelovio Božju pravičnost. U svi ti odnosi on je blažen, ar savršeno utjelovljuje spasenje, svitu naminjeno ter mu ga i predaje. - Nad svim tim on jur kliče u svitu usred svih nevolj (Lk 10,21) i vječno će klicati kot on, ki je ispunio poslanje, ter se vraća k Ocu. Cijelo njegovo nazvišćavanje to počne samo-predstavljanjem, ko poziva na nasljedovanje.
 

Učeniki zato moru shvatiti riči Jezuševe, ar imaju pred-znanja. Stari Zakon mogao je primiti od Boga siromašno i bogato biće: obadvoje ima svoje relativne prednosti (Izreke 30,8: “ne daj mi siromaštva ni bogatstva”, stoička misao!). Izrael (u prvom štenju) pozna bogatstvo kot vridnost, siromaštvo kot bezvridnost, ali uvijek bolje shvaća da siromah more upamet zeti prednost ufanja i očekivanja svega od Boga, dokle je bogatuš u pogibeli, da se zaufa u svoja dobra. Stari Zakon još ne pozna dragovoljno siromaštvo, kot i ne pozna dragovoljnu žalost, dragovoljno odricanje svakoga upotribljenja nasilja i t.d. Samo novo i osobito Jezuševo poslanje opravdava te stvari.
 

Drugo štenje točno opisuje, ča znači nasljedovanje Kristuša u vlastitoj egzistenciji. Sveti Pavao nabroji: ča je bedavo, ča je slabo, ča je neplemenito pred svitom, ono ča nije vidjeno, dakle u svakom smislu prez vridnosti, - to je Bog izibrao, da izjednači ovo s mudrošću Kristuševoga križa, ki snagom svoje slabosti nadmašuje sve vlasti i svitske moći. Po muki i križu Kristuša, Sina Božjega, ćemo i mi biti u diku goristanja zapeljani. “Dičite se u Gospodinu” (Jer 9,24), ovde točno znači: “dičite se križem Kristuševim” (Gal 6,14). Učeniki, ki slušaju, morat ćedu polako naučiti to sve po muki i goristanju i slanju Duha.