1.
nedilja adventa/liturgijsko ljeto A
Liturgie
10. nedilja kroz ljeto/liturgijsko ljeto A
Datum:
11.06.2023
|
1. Štenje Knjige Ozeja proroka
Oz 6, 3- 6 (3b-6)
|
1. Štenje Knjige Ozeja proroka
3 Trsimo se za spoznanjem, da slijedimo Gospodina! Njegov |
|
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Rimljanom
Rim 4, 18- 25
|
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Rimljanom 18 Braća! Abraham se je ufao protiv svega nadijanja i
|
Evandjelje po Mati
Mt 9, 9- 13
Evandjelje po Mati
9 U onom vrimenu kad je Jezuš odanle prohadjao, vidio
je človika, kako sidi na carini, imenom Matu. I reče mu:
“Naslijeduj me!” Ov se je stao i naslijedovao ga.
10 I nut kad je Jezuš u njegovoj hiži sidio za stolom, došli
su mnogi carinari i grišniki, ki su sjeli k stolu s Jezušem
i s učeniki njegovimi.
11 Farizeji pak vidivši ovo rekoše učenikom njegovim. “Zač
ji vaš učitelj s carinari i grišniki?”
12 Kad je Jezuš to čuo, reče: “Ne tribaju zdravi liječnika,
nego bolesni!
13 Pojte dakle ter se naučite, ča je to: ‘Milosrdnost hoću,
ne aldove!’ Nisam naime došao zvati pravične, nego
grišnike.”
|
Pripjevni Psalam
Ps 50 (49), 1 i 8. 12- 13. 14- 15
|
Ki je na putu bez krivice, tomu ću skazati spasenje Božje. 1 Gospodin Bog nad bogi govori, * zove zemlju od istoka sve do západa sunca. 8 Ne zarad žrtav te karam, * tvoje paljenje žrtve su stalno pred manom.
12 Da bih bio gladan, né bih te prosio, * jer moja je zemlja i své ča je na njoj. 13 Ča ću ja jisti meso od juncev, * ili je kozlićev krv moje piće?
14 Žrtvu hvale Bogu prikaži * i Višnjemu spuni závjete svoje. 15 Zazivaj mene u dane nevolje: * |
Predigt
„Nisam došao zvati pravične, nego grišnike!“ (Mt 9,13)
Autor:
farnik Branko Kornfeind
Ako smo iskreni, onda imamo problem s ovom rečenicom i s ovim Jezuševim držanjem. Da si Jezuš ne odlazni za poštene, dobre ljude, da nije u društvu, da ne gaji društvo s onimi vjernimi (“crikvenimi”) ljudi, ... Ne! To nije za razumiti! Kako se more družiti s grišniki, s onimi, ki se ne maru, ne skrbu za vjerski (“crikveni”) žitak? Kako more Jezuš pojti tim “drugim”, ki nisu u našem društvu?
Kada to ovako velim i pišem, moru nam sigurno dojti na misli situacije iz našega svakidanjega žitka, kada se farnikom predbaciva: Za druge si već odlaznite, nego za nas, ki smo vjerni Crikvi.
Vjerojatno je to u nami ljudi, da išćemo ili očekujemo neki ekskluzivitet, da kanimo biti dio nekoga manjega, u sebe zatvorenoga kruga ili društva. A onda smo ljubomorni, kada se farnik ili političar ili ki drugi človik javnoga žitka shadja s ljudi izvan toga “ekskluzivnoga kruga”.
To, izgleda, je i Jezuš doživio. Farizeji i drugi pobožni ljudi su kanili Jezuša imati za sebe. Oni su se kanili s njim pominati, imati ga med sobom. A Jezuš ide “tim drugim”. - Kako to nek more? Da ga nije sram? Ča nezna, ča se dostoji?
Jezuš ćuti i razumi, ča mu kanu farizeji i oni pošteni reći. Ali njegova reakcija i njegov odgovor je: Zdravi ne tribaju vračitelja. Nisam došao zvati pravične. Ti tako znaju, ča Bog kani i prosi. Ja moram pojti tim, kim je pomoć potribna, ki su daleko od Boga, ki ne poznaju volju Božju.
Jezuš ada nima problem s tim, da komu veli, da je pravičan. On ne kani komu nagovoriti čemerno dušno spoznanje. Za Jezuša nije važno, da se svi ljudi po njemu redu, da su svi ljudi “njegovi”. “Poj i čini tako!”(Lk 10,37) veli Jezuš pismoznancu, ki je o sebi osvidočen, da je na pravom putu. Za Jezuša je važno i bitno, da smo “Božji”, da se trudimo upoznati i živiti put Božji, volju Božju. On ne troši energije, da koga osvidoči o njegovom krivom putu, nego išće ljude i ide k tim, ki su otvoreni za novo, za Boga, ki su pripravni, se ča naučiti.
“Ja sam došao betežnim. Ja sam došao grišnikom. Ja sam došao onim, ki pomoć potribuju i ki kanu pomoć primiti!”
Uprav papa Franjo nas neumorno poziva i nas šalje, da idemo k ljudem “na rubu”, k onim, ki su zaostavljeni, ki su osamljeni, ki su nemoćni i slabi, ki su siromašni u materijalnom i u duševnom pogledu.
Svi smo pozvani od Jezuša samoga, od Boga, da svidočimo za veliku i preveliku ljubav Božju, u prvom redu ne kroz naše vjersko, teološko, biblijsko znanje, nego kroz našu ljubav, našu milosrdnost, velikodušnost, naše razumivanje ljudskih slabosti.
“Ljubav, milosrdnost hoću, ne aldove!”, veli Jezuš.
