1. Štenje Knjige Jozue
Joz 24, 1-2a. 15-17. 18b
|
1 U oni dani spravio je Jozua sva izraelska, plemena u Sikemu. Pozvao je starješine Izraelove, predstojnike, suce i činovnike. Kad su stali pred Bogom, 2a rekao je svemu narodu: 15 Ako vam se neće, da služite Gospodinu, onda iziberite danas, komu kanite služiti: bogom, ke su poštovali oci vaši u Mezopotamiji, ili bogom Amorejcev, u čijoj zemlji stanujete. Ja i moj dom, mi ćemo služiti Gospodinu. 16 Narod je odgovorio: Daleko neka bude od nas, da ostavimo Gospodina i da služimo drugim bogom. 17 Gospodin, Bog naš, je ispeljao nas i oce naše iz Egipta, iz mjesta ropstva. Počinio je pred našimi oćima ova velika čudesa i branio nas na svi puti, kimi smo išli, i med svimi narodi, kroza ke smo hodili. 18b Gospodinu ćemu služiti, ar on je naš Bog. |
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Efežanom
Ef 5,21-32
|
Braća! 21 Budite jedan drugomu podložni u strahu Kristuševom. 22 Žene neka budu svojim mužem podložne kot Gospodinu, 23 ar je muž glava ženi, kako je Kristuš glava Crkvi, on, ki je spasitelj svoga tijela. 24 Kako je Crikva podložna Kristušu, tako neka budu i žene svojim mužem u svem. 25 Muži, ljubite svoje žene, kako je i Kristuš ljubio Crikvu i sebe samoga dao za nju, 26 da ju riču žitka u krsnoj vodi očisti i posveti. 27 Ovako si je hotio pripraviti Crikvu, dičnu, neoskrunjenu, prez naborov ili pogrišak, ali i svetu prez krivice. 28 Tako su dužni i muži ljubiti svoje žene kot svoja tijela. Ki ljubi svoju ženu, samoga sebe ljubi. 29 Još nikada nij gdo oduravao svoje tijelo, nego je hrani i skrbi se za nje, kako i Kristuš za Crikvu svoju, 30 ar smo kotrigi tijela njegovoga. 31 „Zato će ostaviti človik oca i mater i pridružiti se svojoj ženi, i bit ćedu obadva jedno tijelo.“ 32 Ovo je velika skrovnost; a ja velim ovo s obzirom na Kristuša i na Crikvu.
|
60 U onom vrimenu mnogi od učenikov njegovih, kad su to
čuli, rekoše: „Tvrd govor je ovo i gdo ga more poslušati?“
61 A Jezuš znajući, da učeniki njegovi mrnjaju nato, reče im:
„Zač vas ovo spačuje?
62 A kad budete vidili Sina človičanskoga, da othadja gori,
kade je prije bio?
63 Duh je ono, ča oživljuje, tijelo ne koristi ništa; riči, ke sam
govorio, duh su i život!
64 Ali med vami ih je, ki ne vjeruju!“ Jezuš je naime od početka
znao, ki su, ki ne vjeruju i gdo će ga izdati.
65 I reče: „Zato sam vam rekao, da nigdo ne more dojti k
meni, ako mu nije dano od Oca.“
66 Od tada su mnogi od učenikov njegovih najzad prošli
i nisu već išli s njim.
67 Tada reče Jezuš dvanaesterim: „Hoćete li i vi projti?“
68 Odgovori mu Šimon Petar: „Gospodine, komu bi išli? Ti
imaš riči žitka vječnoga!
69 Mi smo vjerovali i spoznali, da si ti Kristuš, Sin Božji!“
Pripjevni psalam
Ps 34 (33), 2-3. 16-17. 18-19. 20-21. 22-23
|
Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!
2 Blagoslavljat ću Boga u svako vrime,* svagda na usti moji slava njegova. 3 U Gospodinu duša moja neka se diči:* neka to čuju ponizni, da se raduju.
16 Gospodinovi oči vidu pravične,* uši njegovi krik njihov čuju. 17 Božje se lice obrne protiv zločincev,* da spomen njihov iz svita izbriše.
18 Kriču pravični i Bog je usliši,* iz svih njihovih stiskov je spasi. 19 Gospodin je blizu onim, ki su skrušenog srca,* i klonule duše spašava.
20 Mnoga trapljenja trpu pravični,* ali Bog je iz svih muk izbavi. 24 Čuva njihove sve kosti,* nijedan od njih se neće slomiti.
22 Grišnike zloća njihova ubija,* bit ćedu kažnjeni svi, ki pravičnoga mrzu. 23 Bog oslobadja slug svojih duše,* neće okusit kaštige, ki se ufa u njega.
|
Evandjelje 21. nedilje kroz ljeto donaša takozvanu galilejsku krizu (nastavak - zapravo konac 6. poglavlja Ivanovoga Evandjelja).
Jezuš svojim govorom otkriva sve karte, otkriva svoje poslanje, svoj životni smisao.
U Evandjelju 20. nedilje kroz ljeto (ko nismo imali priliku čuti, ar smo nedilju svečevali Unebozeće Bl. D. Marije) Jezuš otvoreno govori u sinagogi u Kafarnaumu pred mnogimi nasljedniki i učeniki, da ćedu oni, ki budu jili njegovo tijelo i pili njegovu krv, imati žitak vječni. To nekoliko puti ponavlja i potvrdjuje.
Današnje Evandjelje nam donaša reakciju nazočnih i svih, ki su od njega bili na početku oduševljeni i ga nasljedovali.
Ako prečitamo r. 50-59 znamda se nećemo čuditi, zač su na koncu od cijele množine Jezuševih učenikov ostali samo dvanajsteri. Velika većina njih nisu mogli već ni poslušati, ča Jezuš govori. Oni odluču, da ga već nećedu nasljedovati. Ostaju samo dvanajstorica!
Na koncu pak Jezuš i njih stavlja na probu i pita: “Hoćete li i vi projti?”
Osebito nam u današnje vrime, vrime kada je cijelo društvo a s tim i Crikva u velikoj krizi, svakomu pojedinomu more Petrov odgovor biti pelda.
Petar odgovara Jezušu, ali njegov odgovor i nije tako uvjerljiv. Ni on, ki je svenek bio uz Jezuša ne izgleda siguran svojim odgovorom, nego pita Jezuša: “Gospodine, komu bi išli?” I mi smo većkrat spodobni Petru ter nismo sigurni, zdvajamo, premišljavamo, kalkuliramo.
Jezuš je svojimi riči u sinagogi u Kafarnaumu od učenikov iskao odgovor i jasnu odluku.
I mi smo pozvani, našim žitkom Jezušu dati odgovor, načiniti vlašću odluku i odlučiti se za Njega, Njegov nauk i shvaćanje žitka (biti hrana i kot kruh, ki se lomi za bližnjega) ili se pak od njega lučiti. To nije samo jedna odluka, ku su znamda još roditelji za nas načinili ter smo nominalno pripravni, zvati se kršćanom i pripadati Katoličanskoj Crikvi.
Ne, tako dugo dokle živimo, mi ćemo svenek morati donašati odluke, da li kanimo pojti Jezuševim putem ili mu pak okrenuti hrbat. On nas poziva, da se u našem svakidanjem životu svenek odlučimo za Njega, to znači za našega bližnjega.
Uvodna molitva
Ov sastanak vjere je i sastanak molitve. Obratimo se Gospodinu kao Crikva moliteljev.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Gospodine, izvore života, primi molitve Crikve; posluhni naš glas i ispuni nam prave želje. Učini da na putu vjere napredujemo uz pomoć tvoje milosti. Po Kristušu, Gospodinu našem.
Amen.