Evandjelje 2. nedilje kroz ljeto/B je nastavak post-Božićnih perikopov, po Krstu Gospodinovom, kada je on započeo svoje javno djelovanje. Kako se spominjamo iz prošloga liturgijskoga vrimena, je njegovo rodjenje oglasio andjeo prvobitno siromašnim pastirom. Potom su tri mudraci, kot predstavniki svih narodov, pratila zvijezdu do Betlehema. A onda je Ivan Krstitelj na Jordanu prepoznao Jezuša, ki je strpljivo i tiho čekao na Jordanu, da s ostalim ljudstvom bude kršćen. Ova dinamika njegove objave svitu, ka kot eho traje i do današnjih dani, morebit u naši očima izgleda „puzajuće“, ar smo navikli na brzi protok informacijov. Ali brzina neke objave ne garantira i nje usvajanje. Zato je Bog odlučio, da već od 2000 ljet ide od srca do srca svih ljudi, pokuca na njihova vrata, i nastani se unutri.
 

Tu dinamiku Objave nam prikazuje i Evandjelje ove 2. nedilje kroz ljeto/B, kade Ivan nazočnomu narodu oduševljeno predstavlja Jezuša kot Agnjaca Božjega, onoga ki odnimlje grihe svita. Svojom rečenicom vrlo kontrastno jur anticipira Jezuševu narav: Božansko po Ocu i smrtno po tijelu, ki će kot Agnjac biti zaklan za sve nas. U toj rečenici imamo povezane dvi tradicije Crikve: prvu, da je Jezuš trapljenik, povezujući se sa prorokovanjem Izaije o slugi, ki je žrtvovan kot janje i ki je zeo grihe svita na sebe (Iz 53,4-7); druga nam govori o savršenom janjetu, povezujući se na smrt Jezuševu na križu, kade mu nisu polomljene kosti (Iv 19,36), ter se suobličio sliki pashalnoga janjeta.
 

Dakle, jur prokazan od Ivana kot uzvišen i savršen - a svojom pojavom jednostavan, med narodom biše prepoznat kot obećani Spasitelj. Ta antropološki kontrast nije potresao nekoliko Ivanovih učenikov, ki su bili impresionirani njegovom pojavom i prez mnogo razmišljanja prošli za njim. To uočavamo u Evandjelju, kade se ov dijalog odvija u nekoliko riči, s pitanjem „Učitelju, kade stanuješ?“ i jednostavnim odgovorom: „Dojdite, i vidit ćete“. Siguran sam da je njihov susret bio prilika dibokoga razgovora, koga su peljali gotovo cijelu noć, ar je bila subota i pravilo subotnjega počinka kod Židovov. Ali ta noć je prominila ne samo nje, nego i cijeli svit, ter je došlo i do nas i naših dani. Ovo prvo okupljanje učenikov okolo svojega učitelja Jezuša nastavlja se pozivom idućim, tako da će Andrija pozvati Petra, Filip Natanaela i tako dalje. Petar, onda Šimon, dobiva i novo ime: Kefa, stijena, a ono je naznaka nove uloge, ku će imati u Crikvi.
 

Iskustvo, ko nam triba u današnjoj Crikvi, je upravo to, ko su doživili prvi učeniki: na jednostavno pitanje dobili su jednostavan odgovor i svojim postupkom prominili tok povijesti. Sva teologija, sva mudrost, sve definicije zaista moru stati u ovom kratkom dijalogu, ar ono oličuje, predstavlja iskustvo vjere, ko se ne uči iz knjig - nego se stiče životom i primjerom. Zato budimo iskustvo drugim, da bi Jezuš prik nas došao u sva srca ovoga svita, kot pravi Agnjac Božji, ki odnimlje grihe svita.