1. Štenje Knjige Ezekijela proroka
Ez 17,22-24
|
22 Ovako govori Gospodin Bog: Ja sam ću zeti mladicu s |
2. Štenje Drugoga pisma svetoga Pavla Korintijanom
2 Kor 5,6-10
|
6 Braća, svagda smo puni zaufanja i znamo, dokle stanujemo |
26 U onom vrimenu govorio je Jezuš množini ljudi: “Kraljevstvo
Božje je kot človik, ki sije sime u zemlju.
27 I je li on spava ili se staje danom i noću, sime nikne i raste
prez znanja njegovoga.
28 Ar zemlja sama od sebe rodi: najprije travu (slamku),
zatim klas, onda pak zrnje u klasu.
29 I kad je sád ozrejao, stavi srp na njega, ar je došla žetva.”
30 Opet je govorio: “Čemu da prispodobimo kraljevstvo
nebesko? Ili kom prilikom ćemo je predstaviti?
31 Ono je kot muštarovo zrno, ko, kad se posije u zemlju,
manje je od svih simen na zemlji.
32 Ali kad je posijano, zraste i nastane veće od svega povrća,
i pusti veliko kiće, da moru ptice nebeske u njegovom
hladu prebivati.”
33 I on im je prodikovao u mnogi takovi prilika, koliko su
mogli razumiti.
34 I prez prilik im nije govorio; nasami je pak sve razložio
učenikom svojim.
Pripjevni psalam
Ps 92 (91),2-3.13-14.15-16
|
Dobro je slaviti Gospodina.
2 Dobro je slaviti Boga * i pjevati imenu tvomu, Svevišnji. 3 Jutro glasiti tvoju dobrotu, * kroz noći istinu tvoju.
13 Kot palma cvate pravični, * raste kot libanski cedar. 14 U stan Gospodinov sadjeni * cvatu u dvori našega Boga.
15 Rodu još i pod starost, * sveži i zeleni jesu. 16 Da glasu, kako je dobar Gospodin, * obramba moja, u njem nima zloće. |
Kako raste Božje kraljevstvo? Moremo je viditi, miriti, zračunati ili prorokovati?
Jezuš čuda puti govori o Kraljevstvu Božjem i kako ono raste! Jezuš najveć puti govori u prilika o njem. Tomu zame kipe iz tadašnjega svakodnevnoga žitka i iskustva ka svaki načini. Jezuš pokaže da svakodnevno nije po sebi razumljivo.
Sime se posije, leži u zemlji i raste po danu i po noći, je li sijač na to misli ili ne, sitva raste i raste, automatski, veli grčki tekst, od sebe van rodi: najprije slamku, zatim klas, onda pak zrnje u klasu. A človik nezna, kako.
Nigdor nezna, kako. Znanstveniki su jur čuda istražili i naše znanje raste sve već. A zač se mi tomu svemu sve već ne čudimo nego one generacije, ke su pred nami živile?
Čim već znamo o naravi, o životu i kako sve “funkcionira”, tim već bi se morali zahvaliti onomu, naime Bogu, ki je to sve stvorio, uredio i oblikovao. Čim već znamo, tim je i je sve manje moguće, da je to sve samo “slučajno” moglo nastati.
U obadvi prilika u današnjem evandjelju o simenu i zrastu ne ide za prirodopis. Ako se jur na naravi čudimo, onda bi se morali još već čuditi zvrhunaravnomu.
Kraljevstvo Božje raste i mi ljudi tomu naš dio doprinesemo, kot sijač, ki posije sime. Nije on ali sime sam načinjio, niti more svoj dio k zrejanju doprinesti. To leži u naravi ali i od ONOGA, ki je sve stvorio.
Tako je i s Kraljevstvom Božjim. Roditelji moru svojoj dici sime vjere položiti u njihovo srce. Oni moru pomagati, da ta vjera raste i cvate, ali ne moru vjeru svoje dice “producirati”. Bog je darovatelj milosti i vjere. ON daruje zrejanje i daje sâd svojega djelovanja rasti.
Kako izgleda širenje Kraljevstva Božjega kod nas, u našoj domovini Austriji, u Europi? Svaki od nas si mora ovo pitanje postaviti! Se ja zalažem za naloge Božje, za Crikvu, za meni povjerene ljude? Sam im ja pretkip i pelda kršćanskoga žitka?
Ali ipak: Sam Gospodin Bog je gospodar žetve, ki joj daje rasti i da donese mnogostruki sâd.
Uvodna molitva
S Jezušem je počelo kraljevstvo Božje na svitu. On nas je učio moliti za razvitak njegovoga kraljevstva. Zato prosimo nebeskoga Oca s riči Jezuševi: Dojdi kraljevstvo tvoje!
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Bože, ti si gospodar svoga kraljevstva ko raste i djeluje u skrovitosti i tišini. Daj da vjerujemo da se ufamo do kraja, kada ćemo živiti vječnim životom s tobom u sve vijeke vijekov.
Amen.