Polag nimškoga teologa Johanna Baptista Metza je najkraća definicija religije-vjere rič „prekidanje.“ Ova rečenica dobro odgovara našemu vrimenu, ko je puno hektike, stresa, posla i skrbi. Odgovara i vrimenu ferijov i odmora. Religija-vjera je za nas kršćane trostruko prekidanje.

Religija - je prekidanje ljeta.
Jur u toku jednoga ljeta vidimo, da naša vjera od časa do časa prekida naš svakidanji žitak, kada svečujemo naše velike fešte i slavimo naše crikvene svetke kot Božić, Vazam, Duhe, marijanske i brojne druge svetke. Prijašnje generacije redile su svoj život još jače po ovi svetki, ar nisu poznale odmora. Bilo je vrime djelanja i vrime velikih svetkov, kada je djelo prestalo i se je intenzivno svečevalo. Mislim, da bi i mi moderni kršćani morali opet hasnovati ovo prirodno prekidanje i se stvarno spočivati i svečevati naše kršćanske svetke a ne da je ukinemo ili pretvorimo u dane kupovanja i uživanja.

Religija - je prekidanje tajedna.
Nedilja je takov dan, ki prekida našu svakidašnjicu, da uz svakidanje djelo opet dojdemo do mira i se malo spočivamo. Nedilja nam pomaže, da si od Boga vadimo snagu za naš svakidanji žitak. Nedilju slavimo s farskom općinom, da u našem žitku ne moramo učiniti sve sami, nego da je Bog u svemu s nami na putu. Jezuševom smrću i goristanjem ima naš život smisao, ufanje i cilj. Zato je važno, da si nedilju oslobodimo od posla i djelanja. Ali ako to ne činimo, onda smo si sami krivi, da nimamo već vrimena za počivak i mir. Jezuš nam u evandjelju zato nudja, da dolazimo k njemu i se spočivamo. Na nami je to činiti ili zanemariti.

Religija - je prekidanje naše svakidašnjice, našega dana.

I u našem svakidanjem žitku, ada svaki dan, tribamo pauze, časa tišine, mira, premišljavanja i molitve. Pritom nije bitno, koliko molimo, nego da molimo i se umirimo. Potribno je, da svaki dan od časa do časa postanemo, na Boga poslušamo, se kod njega odmorimo i si od njega snagu i orijentaciju vadimo za naš žitak. Ovomu smo kot kršćani polag svetoga krsta pozvani, pomazani i poslani. Konačno ide zato, da kroz ljeto, tajedan i svaki dan ne zgubimo vezu s Bogom i da ga u svemu išćemo a konačno i najdemo.

U evandjelju ove 16. nedilje kroz ljeto reče Jezuš apoštolom: „Hod´te na stran na samotno mjesto, i spočivajte se malo.“ To samotno mjesto ima različna imena. Samotno mjesto more biti moja farska crikva, kade se nediljom i svetkom sastanem s Bogom i kršćanskom zajednicom. Samotno mjesto je i moja soba, vrt, loza, kade najdem tišinu i mir, da si napunim moj aku.

Johann Baptist Metz ima pravo, kada veli, da je religija-vjera prekidanje. Prekinimo naše djelo molitvom na samotnom mjestu i spočivajmo se na tijelu i duši za služenje Bogu i bližnjemu.