1. Štenje Knjige Postanka
Post 2,18-24
|
18 Ovako je govorio Gospodin Bog: Nije dobro, da je človik |
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Židovom
Žid 2,9-11
|
Braća! |
2 U onom vrimenu pristupivši k Jezušu farizeji spitkovali
su skušavajući ga: “Da li je dopušćeno mužu otpustiti
ženu?”
3 A on im odgovori: “Ča vam je Mojzeš zapovidao?”
4 Oni rekoše: “Mojzeš je dopustio, da joj se napiše otpusno
pismo i da se otpusti!”
5 Odgovori im Jezuš: “Zbog tvrdokornosti srca vašega
vam je napisao tu zapovid!
6 Ali u početku stvorenja stvorio je je Bog kot muško i žensko.
7 Zbog toga će muž ostaviti oca svojega i mater i pridružiti
se svojoj ženi,
8 i biti hte dvimi jedno tijelo. Tako već nisu dvoje, nego jedno
tijelo.
9 Ča je dakle Bog združio, neka človik ne razluči!”
10 I doma su ga učeniki njegovi opet pitali zato.
11 I reče im: “Ki otpusti svoju ženu i zame drugu, čini hištvolom.
12 I ako žena ostavi muža svojega i se za drugoga uda, lamlje
hištvo.”
[13 I donašali su k njemu dicu, da se ih dotakne.
14 A učeniki su branili onim, ki su je pripeljivali. Kad je Jezuš
to vidio, nij mu bilo pravo i reče im: “Pustite dici k meni
dojti i nekate im kratiti, ar je ovakovih kraljevstvo Božje!
15 Zaista vam velim: Ki ne primi kraljevstva Božjega kot
dite, neće nutarpojti va nje!”
16 I objamivši je položio je ruku na nje i blagoslovio je.]
Pripjevni psalam
Ps 128 (127),1-2.3.4-5
|
Neka nas blagoslovi Bog sve dane života našega!
Blažen je svaki bogabojeći, * ako koraca po staza njegovi. 2 Od ploda ruk svojih hoćeš se hranit, * blažen ćeš biti i dobro uživat.
3 Žena će tvoja kot trs biti rodna * u soba stana tvojega. Sini tvoji kao mladice masline * oko stola tvojega.
4 Glej, tako će biti muž blagoslovljen, * ki Boga strahom poštuje. 5 Iz Siona neka te Bog blagoslovi,/ da sriću Jeruzalema budeš viditi mogao * sve dane žitka svojega. |
Dostojanstvo žene je milenijumski problem. Gusto shvaćen kot privilegija, nje položaj tokom vijekov nije ni malo bio lagan, ter je žena uvijek bila u nenavidnom položaju. Ona je istovrimeno majka, rodilja, djelačica, savjetnica, pomoć, batrenje. U već zemalj se veli, da od četirih stupov stana - žena drži tri. Ipak, nije nje uloga bila prihvaćena onako, kako bi tribalo, da bude.
Iracionalan strah od uloge žene u društvu uvijek je vladao u svi sfera života. Žena je bila omalovažena i shranjena u zidi vlašćega stana, prez prava, da se lično, intelektualno, socijalno i ekonomski razvija. Porodica, kot nukleus društva, bila je uvijek u interakciji s društvenimi i drugimi historijskimi dostignući, ke su se na nji odražavale. Minjanje ovih okolnosti ostavljale su traga na dost sferov života, ter tako na porodicu i na ženu.
Muž, kot glava stana, bio je odgovoran za sigurnost i za preživljavanje. Žena, majka, bila je odgovorna za pravilan odgoj dice i njihovo usmjeravanje. Nje nježnost i pouka, majčinska topla ruka i savjet pomagali su generacijam, da odrastu i se osamostalu. Ali i da tu nesebičnu ljubav dilu dalje.
U Crikvi lik žene, majke i sestre ima posebno mjesto. Žena je uzdignuta na veličanstven nivo, ne samo kroz svoju poslušnost Bogu, nego i kroz suradnju s Njim. Marija je svoje fiat voluntas tua (neka mi bude po riči tvojoj) izgovorila u ime svih nas: to je zapravo bio početak ispravljanja stare nepravičnosti iz staroga vijeka. Početak novoga lika žene i nje nove uloge. Kroz Mariju i s Marijom su žene shvaćale, da se moru slobodno posvetiti Bogu i s Njim imati jednak odnos kot i muži - biti Njemu potpuno posvećene i nazvišćavati drugim Njegovu Radosnu vist. Isto tako nam je Jezuš svojom rečenicom “Nut majka tvoja!” pod križem nazvistio, da nam ostavlja dušobrižnicu do svršetka svita u ovoj dolini suz, Majku, koj smo svi dica. Majku, ka batri jednako svu svoju dicu i ka ih vraća svojemu ocu.
Evandjelje ove 27. nedilje kroz ljeto nam govori zapravo novi početak dostojanstva žene u kršćanskom društvu, u jednom novom redu i uredbi Zakona u svitu. Žena se ne more držati objektom, ličnom svojinom, nečim ča se raspolaže. Jednakost u dostojanstvu a različitost u prirodi je ono, ča muže i žene spaja: “dakle već nisu dva, nego jedno tijelo”.
I to je zapravo ona tajna života, od ke mnogi danas bižu: zeti dio u onom, ča nam je zapisano, a to je da odgovornost moramo da dilimo. Individualizam i radikalizam, ki peljaju u nejednakost samo kvari i hita sinj na on red, koga nam je Jezuš ostavio. Dakle, kada ikada pomislimo, da bi bilo ka žena tribala biti ikomu slipo i čemerno podložna, spomenimo se Marije a kroz nje lik naše majke, sestre ili kćerke: da li bi kanili da i prema njim neki tako postupa?
Uvodna molitva
Bog nam je po Jezušu pokazao kako je moguće ljubiti do kraja. On nam po njemu daje primjer da i sami pokusimo stvaralački ljubiti. Obratimo mu se molitvom da nas nauči pravo ljubiti.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Gospodine Bože, ti si velik i vjeran. Ti si stvorio človika, muško i žensko. Ulio si u nas snagu tvoje ljubavi. Daj nam srce sposobno ljubiti sve ljude oko sebe, kako je i Jezuš ljubio, bez razlike. Daj nam dar Duha ljubavi. Ti ki živiš i ljubiš u vijeke vijekov.
Amen.