1. Štenje Knjige Mudrosti
Mud 7,7-11
|
7 Pomolio sam se i dana mi je razboritost, prosio sam i prišao j na me duh mudrosti. 8 Cijenio sam ju više nego žezla I prijestolja, bogastvo 9 Nisam ju gledao za jednaku s dragim kamenom, sve zlato 10 Ljubio sam ju više nego zravlje I lipotu, volio sam ju 11 Ali s njom su mi istodobno došla sva dobra, nebrojno |
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Židovom
Žid 4,12-13
|
Braća! |
17 U onom vrimenu kad je Jezuš vanišao na put, doteče
negdo, poklekne preda njega i ga pita: “Dobri učitelj,
ča mi je činiti, da zadobenem žitak vječni?”
18 A Jezuš mu reče: “Zač me zoveš dobrim? Nigdo nije dobar,
samo Bog.
19 A zapovidi znaš: Ne umaraj, ne oskrunjuj hištva, ne
kradi, krivoga svidočanstva ne reci, ne vkanjuj, poštuj oca
i mater!”
20 On mu pak reče: “Učitelj, sve ovo sam obdržao od mladosti
svoje!”
21 A Jezuš pogledavši na njega, obljubi ga i reče mu: “Jedno
ti još manjka! Poj, prodaj sve, ča imaš, i podili je ubogim,
i imat ćeš kinč na nebesi; onda dojdi ter me naslijeduj!”
22 On se rasturobi od tih riči i projde tužan, ar je imao mnogo
imanja.
23 I ogledavši se Jezuš naokolo reče: “Kako teško hte bogatuši
nutarpojti u kraljevstvo Božje.”
24 Učeniki su se prestrašili od riči njegovih, a Jezuš opet
progovori i reče: “Dica, kako teško je onim, ki se ufaju u
bogatstvo, nutarpojti u kraljevstvo Božje!
25 Laglje je kamilji pojti kroz uho igle, nego li bogatušu nutarpojti u kraljevstvo Božje!”
26 A oni su se još već čudili govoreći med sobom: “Gdo se
dakle more zveličiti?”
27 I pogledavši Jezuš na nje reče: “Pri ljudi je nemoguće,
ali nije pri Bogu; ar je sve moguće pri Bogu!”
]28 I počeo mu je Petar govoriti: “Nut mi smo sve ostavili, i
naslijedovali tebe!”
29 Odgovori Jezuš: “Zaista vam velim: Nij nikoga, ki je
ostavio hižu ili braću ili sestre ili oca ili mater ili dicu ili
lapte zarad mene i zarad Evandjelja,
30 a da ne bi primio sada u ovo vrime sto puta toliko hiž,
braće, sestar, majkov, dice i lapat, ali ne prez progonstva,
a u budućem svitu život vječni.”]
Pripjevni psalam
Ps 90 (89),12-13.14-15.16-17
|
Nasiti nas milošću svojom, da se radujemo
12 Uči nas naše dane brojiti, * da bi na mudrost naviknuli srce. 13 Vrati se k nam, o Bože, kako dugo ćeš čekat? * Sluge svoje pomiluj!
14 Nasiti nas jutro milošću svojom, * da se radujemo sve naše dane. 15 Razveseli nas za dane, kad si nas šibao, * za ljeta, kad smo doživili boli.
16 Neka se slugam tvojim djelo očituje tvoje * i slava tvoja dici njihovoj. 17 Dobrota našega Boga neka bude nad nami/ i djelo ruk naših jačaj nad nami, * i djelo ruk naših jačaj. |
U evandjelju 28. nedilje kroz ljeto/B Jezuš poziva muža u svoje nasljedovanje: „Poj, prodaj sve, ča imaš, i podili je ubogim, i imat ćeš kinč na nebesi; onda dojdi ter me naslijeduj!“
Kako neka to razumimo, mi, ki smo kroz krst isto pozvani u nasljedovanje Jezuševo? Ne moremo pokloniti sve, ča imamo, jur zato ne, ar imamo nositi odgovornost za druge. I ako bi mnogo darovali, „siromašni“ ni tako još ne bi bili. Ni to ne bi išlo. Sva javna uredba bi skupaspala. Ne moremo živiti siromaštvo uopće na ov način.
Pitanje na nas zato zapravo nije: Koliko imaš na kontu banke? Nego: Na čem visi srce tvoje? Čemu živiš tvoj žitak? Ima nešto u tvojem žitku, ča nima šance, da se lučiš od toga, na čem visi tvoje srce? Bi bio tvoj žitak još i nadalje življenja vridan, ako bi već bilo jedno ili drugo tvoje?
Ako ima u našem žitku materijalnih ili imaterijalnih dobar ili znamda još i človičjih odnosov, prez kih već ne bi kanili živiti, od kih se već ne kanimo lučiti za sve dobro ove zemlje, onda nismo siromašni. Onda naše srce nije slobodno. Onda je tako, da ne “paše” kroz uho igle.
Da kršćan živi u siromaštvu, onda to ne potribuje od nas, da neuredno i cunjavo bižimo kroz svit, nego da ne obisimo naše srce na zemaljske stvari; ar one nisu u stanju, da našemu srcu daju zadnji potpor, koga išće.
Jezuš nas poziva u svoje nasljedovanje. Nasljedovanje znači već nego se skrbiti za obdržavanje zapovidi Božjih. Nasljedovanje znači: ne zgubiti svoje srce na imanje ovoga svita, obdržati si slobodu srca, pogled čvrsto smiren na kraljevstvo Božje, na stvari, ke ostaju na vijeke.
Uvodna molitva
Človik je nestalan i nesiguran na puti života, ali ipak želji dojti do cilja, kojega si mu, Bože, od vijeka predvidio. Takovi smo i mi, tvoji vjerniki. Zato te molimo.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Gospodine Bože, stvorio si nas na svoju sliku i priliku. Iako smo na putu prema grobu, i pak naša staza života je rasvitljena, jer si ti na svakom koraku s nami. Zato primi našu molitvu hvale kao milodar srca. Po Kristušu, Gospodinu našem.
Amen.