Evandjelje 6. vazmene nedilje zvira iz Jezuševoga drugoga oproštajnoga govora, ki je sličan literarnomu teštamentu, u kom su spojene opomene, poruke i zadnji blagoslov umirajućega. S ovom zadnjom željom se naš Spasitelj obraća svojim učenikom, prije nego počne za nas trpiti muku i križnu smrt.
 

Ključna rič današnje Radosne visti je ljubav, veza savršenosti, od ke sve ishadja, kroza ku se sve razvija i ka je cilj našega života. Ljubav je neophodni odnos Gospodinov sa svakim človikom, ki hlepi za Njim. Jezuš sam je za nas iz ljubavi predao svoj život. Naziva nas prijatelje, ar nam je naznanio sve, ča mu je Otac predao.

Izibira nas iz svita, da idemo i da sâd rodimo, ki za svenek ostaje. Obiće nam, da će nam Otac sve darovati, čagod ga prosimo u Njegovo ime. A pred svitom prepoznatljivi ćemo biti po ljubavi. Kot Njegovi učeniki neka postupamo na polju ove neopisive jakosti, držeći sve zapovidi i riči, ke smo od Njega primili: Ovo je moja zapovid: „Ljubite se med sobom, kot sam ja ljubio vas!“ (Iv 15,12)
Od Jezuša samoga preuzeta je ova rič kot zadnja poruka umirajućih roditeljev svojoj dici, ča doživljavam pri zbogomdavanji u bolnici i starački domi: „Dica, ostanite dobri med sobom, ostanite u medjusobnoj ljubavi!“ Zato kot kršćani moramo postati sve svisniji, da po peldi naših milih ljubimo tako, kot je Jezuš ljubio nas: konkretno i bezuvjetno - očevom i majkinom ljubavom.

To znači, da gledamo svakoga človika s očima srca Božjega i ga susrećemo u svi položaji života s ćutenjem Sina Božjega. Naš pogled na svit i ljude neka zaoštrivamo ljubavom prez mjere i uvjetov, da sve već rastemo u onom, ča je dobro i lipo, smisleno i ufanjem upućeno na vječna dobra.

Ove vrline usadio je Bog u srce svakoga človika, koga je osposobio primiti, živiti i dalje darovati ljubav. Ova je jača od smrti i pomaže svakomu toliti bol pri lučenju. Ljubav je garancija za Božji žitak u nami, ki nas pelja k svetosti i savršenosti. Božja ljubav se svakomu človiku najdiblje zrcali po srcu majke, ka je primila dar ljubavi, a to je materinstvo.
Zato pred Majkinim danom gledamo na pozvanje naše majke, po koj smo spoznali ljubav, još prije nego smo zagledali svitlo ovoga svita.

Bog je usadio u srce svake majke svoju ljubav, ka nosi, rodi i gaji život bezuvjetnom ljubavom: ka izaziva i čini dobro, iskaziva milosrdnost i oprošćenje ter je zavičaj svojemu ditetu. Majkina ljubav nas nosi od prijeća do smrti, na ruka i u srcu, ar je od Boga. Budimo zahvalni za majkinu ljubav, ka „nima kraja i se zdiže sve do raja“. Žar nje ljubavi daje nam dici prepoznati Boga. Ova ljubav daje nam žilje i kreljute za Božje poslanstvo na ovom svitu.