1. Štenje Knjige Ponovljenoga zakona
Pnz 4, 32-34. 39-40
|
Ovako je govorio Mojzeš narodu: 32 Ispitaj samo prvašnja vrimena, ka su bila pred tobom, početo od onoga dana, kad je Bog stvorio človika na zemlji: ispitavaj od jednoga kraja nebes do drugoga: Je li se ikada dogodilo ča spodobnoga ovomu velikomu pripetenju, ili se dočulo ča ovakovoga? 33 Je li je kada čuo narod glas Božji, ki je govorio usred ognja kot si ga ti, čuo i ostao živ? 34 Ili je kada pokušao Bog, da dojde i ispelja jedan narod usred drugoga naroda s kušnjami, zlamenji, čudesi i bojem, s jakom rukom i protegnutom desnicom uz silne strahote, kot je to učinio za vas u Egiptu Gospodin, vaš Bog, pred tovjimi očima? 39 Zato spoznaj danas i zasadi si u srce: Gospodin – on je Bog odzgo na nebu i zdola na zemlji, nigdo drugi. 40 Zato drži njegove zakone i njegove zapovidi ke ti nalažem danas, da bude dobro tebi i tvojoj dici za tobom i da ostaneš dugo vrimena na toj zemlji, ku će ti Gospodin, Bog tvoj, |
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Rimljanom
Rim 8, 14-17
|
14 Braća, kigod se dadu ravnati od Duha Božjega, oni su sini Božji. 15 Ar niste primili duha ropstva, da se opet bojite; nego prijeli ste Duha onih ki su za sine prijeti, po kom kričimo: Abba, Oče! 16 Ar sam Duh svidoči našemu duhu, da smo dica Božja. 17 Ako smo pak dica, onda smo i jerbi, jerbi Božji, u jerbanju dioniki s Kristušem, da ako s njim trpimo, da se s njim i
|
16 U onom vrimenu jedanaesteri učeniki su prošli u Galileju
na brig, kamo je je Jezuš odredio.
17 I kad ga vidiše, klanjali su mu se; a neki su dvojili.
18 I pristupivši Jezuš rekao im je: „Dana mi je sva vlast na
nebu i na zemlji!
19 Pojte dakle i učite sve narode, krstite je u ime Oca i Sina i
Duha Svetoga;
20 učite je, da držu sve, ča sam vam zapovidao. I nut ja sam
s vami sve dane ča do konca svita!“
Pripjevni psalam
Ps 33 (32), 4-5. 6 i 9. 18-19. 20 i 22
|
Blažen narod, koga je izibrao Gospodin za jerbinstvo sebi.
4 Jer rič je prava* i vjerna su djela njegova. 5 On ljubi pravdu i pravo:* Njegove milosti puna je zemlja.
6 Božjom su ričum nebesa stvorena* i dahom ust njegovih sva vojska nebeska. 9 Jer on izjavi i sve je stvoreno, on zapovi i sve je nastalo.
18 Nut Gospodinovi oči nad svimi, ki se ga boju,* nad svimi, ki se ufaju svagda u milost njegovu. 19 Da život njihov od smrti izbavi* i da je u vrimenu glada nahrani.
20 Na Gospodina duša nam čeka:* On je pomoć i obramba naša. 22 Neka bude, o Bože, nad nami tvoje pomilovanja,* jer se u tebe ufamo svagda. |
Ova jačka zmožno odziva na Trojstvo i u domaćoj mjenovskoj crikvi, ka je posvećena na diku Presvetoga Trojstva, a fara je 2020. svečevala 150. obljetnicu.
S jedne strane sliši vjera u Presveto Trojstvo razvitku kršćanske vjere u molitvi i liturgiji. Svaki dan se većkrat prekrižimo. U Vjerovanju apoštolskom priznajemo Trojednoga Boga; dicu i odrasle krstimo u Njegovo ime, a trinitarski vijenac riči velu svećeniki pri odvezanju u spovidi.
Svaki završni mašni blagoslov dilimo u ime Trojednoga Boga; riči: “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!” su nam zakorenjene od zipke do groba.
Ova posebna nedilja med Duhi i Tijelovom poziva, staviti najveću skrovnost vjere u središće slavlja i premišljavanja. Ali s druge strani teško razumimo, da je jedan Bog i Gospodin, ne u jedinstvu jedne osobe, nego u Trojstvu istoga bića.
Naš razum neće nikada moć shvatiti, da se klanjamo vlastitosti osobov i jedinstvu bivsta i jednakosti veličanstva Božjega. Najveća skrovnost kršćanske vjere ostaje nerazvezljiva ganjka. Ostavi zato, človiče, pokus razvezivanja Trojstva Njemu, na čiji kip smo mi svi iz ljubavi stvoreni. Samo dalje gorljivo valujmo Njegovo veličanstvo srcem, sjedišćem mudrosti, ar smo koruna Božjega stvaranja. Ali ne tribamo zdvojiti na granici vlašćega razumivanja, znajući, da je Bog svenek veći od naše človičje pameti i srca.
Zato sve, ča o Njemu mislimo i pokusimo reći zaostaje, ar Njegovo veličanstvo i dika skrivaju u sebi nerazvezljivu skrovnost. Zadaća Crikve je, skrbiti za uredbu nauka vjere, ako i s njim nikada ne dostigne razuma vjernikov. I svi traktati teologov o skrovnosti Presvetoga Trojstva su samo pokus približavanja k Bogu.
Svećenik i učenjak Gisbert Greshake je na 600 strani pokusio razviti priliku crikvenoga oca Augustina, koga je dite na obali morja potaknulo na premišljavanje, kada je puljilo morje u rupu, rečeći mu, da i on neće razvezati skrovnosti Trojstva človičanstvu. Greshake: “Zač bi morali žlicom puljiti morje u škulju, kada leži tajna bića morja i njegova lipota ter sjaj u ponudi, svakoga plivača primiti, očistiti, nositi i okripiti ga!” Isto je mudrost Božja predvidila za svakoga od nas: Pokršćeni smo, zovemo se dica Božja i jesmo.
Primljeni i ljubljeni smo od Boga, samo “u Njem živimo, gibljemo se i jesmo!” Pozvani smo, da ga doživotno išćemo, ljubimo i Njemu služimo. Izmoljen i uzet iz mjenovske fare Presvetoga Trojstva prošao sam kot svećenik pred 25 ljeti na Božje polje, da prodikujem velika djela Božja. Šaljem Vam dnevno blagoslov Trojednoga Boga, ki mi pomaže i potvrdjiva riči s zlamenji, ka slijedu.
Uvodna molitva
Bogu Ocu, Sinu i Duhu, ki je naš Stvoritelj, Spasitelj i Nadahnitelj izrecimo svoje molitve.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Trojedini Bože, obraćamo ti se molitvami zaufano. Budi nam u svagdanjem životu jedini Bog, ki živiš i kraljuješ na sve vijeke vijekov.
Amen.